Noć muzeja 2017. u GKMM Split

Noć muzeja 2017. u Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split – Središnja knjižnica

Petak, 27. siječnja 2017.

Izložbene vitrine 18:00

Izložba „Glazbeni salon splitske obitelji Cobenzl-Buj“ iz fonda Zavičajne zbirke „Spalatina“

Lorenca Baturina, rođena Buj darovala je Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu bogatu glazbenu ostavštinu iz XIX. i prve polovice XX. stoljeća, naslijeđenu s očeve strane. Zbirka je bila u vlasništvu obitelji Cobenzl i Buj, a najstariji  vlastoručni potpis Cobenzl pripada pradjedu donatorice, koji je kao austrijski činovnik, u vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije, službovao u Dubrovniku gdje je s  dubrovačkom plemkinjom Nassom zasnovao obitelj. U njoj je, uz brojnu  braću i sestre, oko 1850. godine  rođena Emilia, baka donatorice. Prema vlastoručnim potpisima Milice i Roze Cobenzl, koje nalazimo na brojnim  notnim zapisima, otkrivamo da su ženski članovi obitelji imali visoku glazbenu naobrazbu. Poznato je da je jedna od sestara Cobenzl, Roza udata Dvornik, prevodila  Hatzeove pjesme sa talijanskog i njemačkog na hrvatski i obrnuto.

Krajem XIX. stoljeća, zbog prirode očeva posla, obitelj Cobenzl seli u Split gdje je Milica sa sestrama Ankom i Rozom prenijela obiteljsku  biblioteku. Među prenesenim notnim zapisima zastupljena su djela poznatih svjetskih opernih skladatelja, vježbe za klavir, rijetka djela velikih hrvatskih skladatelja kao što su Ivan Zajc, Josip Hatze, Franza von Suppea  te zbirka narodnih pjesama koje je sakupio poznati etnomuzikolog i glazbeni povjesničar Franjo Kuhač. Nakon udaje Milice Cobenzl za splitskog  brodograditelja, tadašnjeg poduzetnika Spiridona Buja, u brojnoj obitelji, kao posljednji od osmero djece, rođen je 1898. godine Otto, otac donatorice. Ugledna građanska obitelj imala je dobar status u društvu pa se u kući Milice Buj, kao i u svim viđenijim gradskim kućama u Splitu početkom XX. stoljeća, odvijao bogat društveni život. I dok su uobičajena mjesta druženja, susretanja i upoznavanja  splitskih  težaka bile javne  česme i konobe, gradska gospoda okupljala  se u kavani na Piazza dei Signori, kazalištu, privatnim salonima… To su bila mjesta gdje su se razmjenjivale novosti te izvodila glazbena djela. Salonski život bio je omiljen način druženja splitske gospode dok je brigu o kućanstvu i djeci preuzimala brojna posluga. Jednom tjedno i u salonu obitelji Buj okupljala se društvena elita grada, a jedan od stalnih posjetitelja bio je i Josip Hatze.

 

Izložbeni prostor 18:30

Umjetnički projekt Resner/Grimani

 

Andrea Resner i Petar Grimani započeli su svoju suradnju prije dvije godine, spontano na prvi dan zime (21. 12. 2014.), nakon čega je uslijedio niz zajedničkih radova. Počeli su se nazivati Resner/Grimani poigravajući se s terminologijom korporativnih sistema, obukli na sebe fluorescentna odijela, te invazivno krenuli postavljati svoja tijela u prostor. Prvotni interes suradnje Resner i Grimanija bio je proučavanja odnosa žensko – muško, animus – anima; prezentacija i reprezentacija samog sebe kroz drugog, kroz odraz, kroz narcisoidnu „selfie“ sliku društvene mreže.

Različite osobnosti, svjetonazori i iskustva isprepliću se sa sličnim senzibilitetom, i upravo te razlike i sličnosti koje se preklapaju i preslikavaju u radu u dvoje pomiču granice onoga drugoga a i samog para. Upravo tu se stvara amalgam neke nove poetike. Miješanje privatnog i intimnog s javnim, pokazivačkim i artificijelnim smišljeno se prenosi u druge medije, prvenstveno medij slike koja time postaje zaseban entitet koji živi svoj život i daje se na interpretaciju. Koliko smo kroz iščitavanje stvarnosti zaokupirani refleksijom i zarobljeni opčinjenošću slike, a koliko uistinu otvoreni za stvarnost? Koliko smo zarobljeni unutar granica, unutar žice koja nas odjeljuje od drugih? Ograde koje postavljamo unutar nas samih ili su nam postavljene vanjskim programiranjem iste su one koje postavljamo na granice država. Zaustavljamo kretanje fizičkom tijelu, dok umom možemo prelaziti sva ograničenja. Koliko se sigurno osjećamo u svom okruženju, u ovom svijetu, u svom tijelu? Traženjem sigurnog mjesta („safe place“) možemo li ga pronaći unutar nas samih, te onda tu istu sigurnost i mir isijavati na van? Jer dom nije mjesto, nego osjećaj. Osjećaj sigurnosti koji možemo pružiti jedni drugima.

Nakon završetka izložbe u Salonu Galić program se nastavio na Turskoj kuli u obliku prostorne instalacije u javnom prostoru. Cijeli ciklus završava izložbom u Gradskoj knjižnici Marka Marulića.

 

Izložbeni prostor 20:00

Koncert Gradskog mandolinskog orkestra Sanctus Domnio

Mandolinski orkestar Sanctus Domnio osnovan je 1990. godine pod vodstvom glazbenog pedagoga Marina Katunarića, s namjerom višestruke odgojne zadaće i kulturne
obnove mladih naraštaja. Gradsko mandolinsko društvo Sanctus Domnio Split osnovano je 25. lipnja 1991. Od 1991. orkestrom ravna dirigent Vladimir Lukas.

Orkestar je do sada održao veliki broj koncerata u domovini i inozemstvu, sudionik je brojnih međunarodnih festivala i natjecanja te dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za svoj rad.Na svom repertoaru orkestar ima brojne skladbe skladane izvorno za mandolinske ansamble te prerade skladbi za druge orkestre suvremenih i klasičnih skladatelja. Prije svega je, međutim, prepoznat kao vrstan interpret izvornih skladbi za mandolinske orkestre suvremenih hrvatskih autora. Kao kvalitetan izvođač, potakao je više skladatelja da se pozabave skladanjem glazbe za ove instrumente, pa mu je više skladbi i posvećeno te ih je praizveo.

Kroz sastave Društva, orkestar starijih članova Sanctus Domnio, orkestar mlađih članova Anđeli svirači, te kvartet Da capo, prošlo je preko tristo mladih glazbenika, izvevši djela brojnih skladatelja, od baroknih do suvremenih, hrvatskih i stranih. Među njima je i više praizvedbi djela posvećenih upravo ovim sastavima. Društvo svake godine organizira i vlastitu školu mandoline i gitare, prema odobrenim programima ovih instrumenata za osnovne i srednje glazbene škole, u kojima priprema svoj pomladak, a sudjeluje i u provođenju međunarodnih majstorskih radionica. Trenutno Društvo u svom sastavu ima Mandolinski orkestar Sanctus Domnio, Mladi mandolinski orkestar Anđeli svirači i više komornih mandolinskih skupina. Članovi orkestra su učenici osnovnih i srednjih škola, studenti i profesori splitske Glazbene škole Josip Hatze te njenih podružnica na prostoru Srednje Dalmacije. Oko društva i orkestra Sanctus Domnio formirao se “Splitski mandolinski krug”: krug domaćih, prije svega dalmatinskih i splitskih skladatelja, koji su se odlučili skladati za ovaj instrument potaknuti postojanjem izvođača koji je spreman izvoditi njihove, kako tehnički tako i umjetnički, zahtjevnije skladbe.

Društvo i njegovi orkestri posebno su se posvetili izvođenju suvremene mandolinske glazbe hrvatskih skladatelja, održavši već nekoliko koncerata u ciklusu Mandolina Croata, na kojima počivaju i programi nastupa u inozemstvu, po čemu je poznat u svim europskim mandolinskom krugovima. Članovi ovog orkestra čine okosnicu Nacionalnog mandolinskog i gitarskog orkestra koji je imao značajan nastup u sklopu Splitskog ljeta, 2011. Pored ostalih nagrada i priznanja, Sanctus Domnio je dobitnik i Nagrade Grada Splita iz područja kulture za 2006. godinu.

Preuzmite program splitskih događanja