Društveno vesela umjetnička splitska trojka Katunarić – Vidović - Meneghello, kojima se pridružio
i Angjeo Uvodić,
djelatno je sudjelovala u životu predratnoga Splita, ali se zajednički posebno predstavila
suradnjom u satiričkom
listu Duji Balavcu od 1908. do 1912. godine. Nakon rata ponovno je počeo izlaziti,
ali neredovito 1922. i 1923. godine. Taj je mjesečnik bio namijenjen razonodi i zabavi, ali i oštroj kritici
gradskih, nacionalnih, pa i onih državnih negativnih pojava. Osebujna duhovitost dalmatinskih gradova
i gradića došla je do punog izraza u tom šaljivom, ujedno i društveno i politički angažiranom izdanju.
Bio je to
list mladih splitskih slikara, ali sa širokim društvenim tekstovima, dok su se kao slikari, osim
samog
Katunarića, mogli izraziti tek u brojnim karikaturama javnih osoba i društvenih i političkih
zbivanja.
Izdavač i urednik lista bio je Ante Katunarić. To su godine 1908.-1912., kada još nije imao
stalno zaposlenje. Nastupom za nastavnika crtanja na Velikoj realci 1912. i kriznim godinama uoči
Svjetskog rata prestala je njegova žurnalistička djelatnost. Društvena, a posebno politička satirična
kritika,bila je u tim godinama Balkanskog rata, a pogotovo onog Svjetskog, i onemogućena državnom kontrolom i cenzurom. Na sva 22 broja "Duje Balavca" potpisuje se kao izdavač i odgovorni urednik "Ante Katunarić, slikar u Splitu". Većinu satiričkih tekstova i obavijesti, nepotpisanih ili potpisanih s D(uje) B(alavac) pisao je sam Katunarić. Ti tekstovi, njih stotine, pripadaju satiričnoj književnosti u društvenom životu Splita. Oni očekuju stručnu obradbu.
Iako se Ante Katunarić potpisuje kao izdavač i urednik, inicijatori, glavni suradnici i izdavači, bili su splitski slikari: Katunarić, Vidović, Meneghello i Uvodić. Pseudonimom Piperle potpisao je rijetke karikature sam Katunarić, kao Rode Vidović, kao Baf-Baf Meneghello, a kao Lepe Angjeo Uvodić, koji se u slikarstvu više od ostalih posebno posvetio karikaturi. Prema nekim podacima inicijator lista bio je nešto mlađi splitski slikar Angjeo Uvodić, ali je nakon nekog vremena, zbog nepoznatih nam nesuglasica, napustio suradnju u listu.
Ante Katunarić je pisao većinu tekstova u listu, često i u stihovima, katkada u splitskom čakavskom dijalektu. Splitski društveni život, i onaj naoko manje značajan, ali ilustrativniji za život u gradu, bolje možemo uočiti iz tih satiričkih tekstova u "Duji Balavcu" nego iz povijesnih opisa Splita toga doba. Značajan je pri tome njegov lingvistički prilog splitskoj čakavici, kao i onom do tada neuočljivom opisu života pučana splitskih težačkih predgrađa.
Ratne godine nisu pogodovale ni satiričnom pisanju "Duje Balavca" zbog stroge cenzure, ali ni društvenom životu Splita u kojemu je do tada Ante Katunarić igrao istaknutu ulogu. Bile su to godine političkih internacija, vojačenja, loših vijesti s dalekih bojišta, a osobito opće gladi u gradovima. Katunarić tada, 1917., objavljuje u nakladi splitske knjižare Vinka Jurića knjižicu Splitski ratni soneti (Gladni soneti), potpisuje se pseudonimom "Duje Balavac" i "Ante ô Soca", svojim drugim nadimkom prema crkvici i bratovštini "Gospe ôd Soca" u Velom Varošu. Splitska šala je zamrla, a glad i nevolja su zavladale.
Ali odmah nakon rata osebujni se život mediteranskoga grada nastavio. Nije to više bio onaj predratni Split, ali živost, vedrina, duhovitost, društvenost i šala opet su prevladali. Katunarićeva predratna generacija, kao i nova mlada poratna, i dalje su poticali društvenost, šalu i satiru građana. Pokušaj obnove "Duje Balavca" nije uspio, ali su šaljive rubrike u dnevnom listu "Novo doba" bile redovite. |