Duje Balavac
humoristično-satirički list iz Splita
s početka 20. stoljeća

(urednik Ante Katunarić)


 

Izvornik:
Split, Tisak Splitske društvene tiskare, 1908.-1923.
(23 tvrdo ukoričena broja)

Elektroničko izdanje:
Split, Gradska knjižnica Marka Marulića, 2009
.
 
 
 
Društveno vesela umjetnička splitska trojka Katunarić – Vidović - Meneghello, kojima se pridružio i Angjeo Uvodić, djelatno je sudjelovala u životu predratnoga Splita, ali se zajednički posebno predstavila suradnjom u satiričkom listu Duji Balavcu od 1908. do 1912. godine. Nakon rata ponovno je počeo izlaziti, ali neredovito 1922. i 1923. godine. Taj je mjesečnik bio namijenjen razonodi i zabavi, ali i oštroj kritici gradskih, nacionalnih, pa i onih državnih negativnih pojava. Osebujna duhovitost dalmatinskih gradova i gradića došla je do punog izraza u tom šaljivom, ujedno i društveno i politički angažiranom izdanju.

          Bio je to list mladih splitskih slikara, ali sa širokim društvenim tekstovima, dok su se kao slikari, osim samog Katunarića, mogli izraziti tek u brojnim karikaturama javnih osoba i društvenih i političkih zbivanja. Izdavač i urednik lista bio je
Ante Katunarić. To su godine 1908.-1912., kada još nije imao stalno zaposlenje. Nastupom za nastavnika crtanja na Velikoj realci 1912. i kriznim godinama uoči Svjetskog rata prestala je njegova žurnalistička djelatnost. Društvena, a posebno politička satirična kritika,bila je u tim godinama Balkanskog rata, a pogotovo onog Svjetskog, i onemogućena državnom kontrolom i cenzurom. Na sva 22 broja "Duje Balavca" potpisuje se kao izdavač i odgovorni urednik "Ante Katunarić, slikar u Splitu". Većinu satiričkih tekstova i obavijesti, nepotpisanih ili potpisanih s D(uje) B(alavac) pisao je sam Katunarić. Ti tekstovi, njih stotine, pripadaju satiričnoj književnosti u društvenom životu Splita. Oni očekuju stručnu obradbu.

          Iako se Ante Katunarić potpisuje kao izdavač i urednik, inicijatori, glavni suradnici i izdavači, bili su splitski slikari:
Katunarić, Vidović, Meneghello i Uvodić. Pseudonimom Piperle potpisao je rijetke karikature sam Katunarić, kao Rode Vidović, kao Baf-Baf Meneghello, a kao Lepe Angjeo Uvodić, koji se u slikarstvu više od ostalih posebno posvetio karikaturi. Prema nekim podacima inicijator lista bio je nešto mlađi splitski slikar Angjeo Uvodić, ali je nakon nekog vremena, zbog nepoznatih nam nesuglasica, napustio suradnju u listu.

          Ante Katunarić
je pisao većinu tekstova u listu, često i u stihovima, katkada u splitskom čakavskom dijalektu. Splitski društveni život, i onaj naoko manje značajan, ali ilustrativniji za život u gradu, bolje možemo uočiti iz tih satiričkih tekstova u "Duji Balavcu" nego iz povijesnih opisa Splita toga doba. Značajan je pri tome njegov lingvistički prilog splitskoj čakavici, kao i onom do tada neuočljivom opisu života pučana splitskih težačkih predgrađa.
Ratne godine nisu pogodovale ni satiričnom pisanju
"Duje Balavca" zbog stroge cenzure, ali ni društvenom životu Splita u kojemu je do tada Ante Katunarić igrao istaknutu ulogu. Bile su to godine političkih internacija, vojačenja, loših vijesti s dalekih bojišta, a osobito opće gladi u gradovima. Katunarić tada, 1917., objavljuje u nakladi splitske knjižare Vinka Jurića knjižicu Splitski ratni soneti (Gladni soneti), potpisuje se pseudonimom "Duje Balavac" i "Ante ô Soca", svojim drugim nadimkom prema crkvici i bratovštini "Gospe ôd Soca" u Velom Varošu. Splitska šala je zamrla, a glad i nevolja su zavladale.

Ali odmah nakon rata osebujni se život mediteranskoga grada nastavio. Nije to više bio onaj predratni Split, ali živost, vedrina, duhovitost, društvenost i šala opet su prevladali. Katunarićeva predratna generacija, kao i nova mlada poratna, i dalje su poticali društvenost, šalu i satiru građana. Pokušaj obnove
"Duje Balavca" nije uspio, ali su šaljive rubrike u dnevnom listu "Novo doba" bile redovite.

Duško Kečkemet



          Duje Balavac je prvi splitski humoristični list u dugom nizu poznatih i manje poznatih, počevši od Štandarca do Pometa  i Berekina. Počeo je izlaziti prije točno 100 godina, 1908., a njegov glavni urednik Ante Katunarić zasigurno je jedan od najzanimljivijih likova iz splitske povijesti s početka 20. stoljeća. Taj svestrani, renesansni duh bavio se pisanjem pjesama i drama, slikao je i crtao karikature, svirao čelo, bavio se biciklizmom i mačevanjem  i u svemu je bio uspješan. List Duje Balavac pokrenuo je zajedno sa grupicom prijatelja koji su u to doba bili najpoznatiji splitski umjetnici: slikar Emanuel Vidović, autor većeg broja karikatura u listu, slikar Virgil Meneghello- Dinčić te slikar Angjeo Uvodić. U toj "moćnoj ekipi" bio je i skladatelj  Josip Hatze.

          U listu, koji se financirao od pretplata i reklama, i kojega je uglavnom pisao sam Katunarić, udaralo se po svim splitskim i državnim sramotama (ne zaboravimo da je Hrvatska tada bila u sklopu Austro-Ugarske). Tuklo se bez straha i nemilice, pa je jedan broj čak bio zabranjen!
Ismijavalo se siromašne i njihov primitivizam i zatucanost, koja se nije promijenila ni do današnjih dana, ali i bogataše sa njihovim snobizmom i elitizmom, iskvarenom talijanštinom koju su razumjeli samo oni. Šibalo se po urbanističkim zahvatima u Splitu onoga doba. Rubrika Split polipšaje (što treba tumačiti kao ironiju) otkriva rugla grada - danas nam za to služe forumi i You Tube.

          Ne, Duje Balavac nije volio Bajamontušu (usporedio ju je s vašarskim vrtuljkom), a rado je  ismijavao i napadao glavnog splitskog konzervatora i oca hrvatske arheologije don Franu Bulića.
"Gadio" je A.G Matoša, svašta pisao o Milanu Begoviću, a tek o političarima… Nitko za njega nije bio svet ni nedodirljiv: ni gradonačelnik, ni svećenici, ni policajci, ni umišljene žene nekih bogatuna koje na naslovnici lista prikazuje kao guske...
I sad zamisli da danas netko tako piše ili crta… Jedino se Feral usuđivao ismijavati i kritizirati na taj način. A Split Balavčevog doba je isti kao danas - treba samo pažljivo čitati sve one male šale, bockave crtice i male igrokaze, koje se može pronaći u svakom broju. Stvarno čovjeka može zaprepastiti kako se stvarno toliko malo svijet mijenja - Splićani su uvijek mrzili sve što je novo i moderno, izrugivali se strancima, smatrali da su oni najbolji na svijetu. Kao i danas patili su od nekih glupih predrasuda, ismijavali tuđe mane, tvrdoglavo ustrajavali u nekim pogrešnim i štetnim idejama, zanemarivali ono što je doista vrijedno (prije svega Dioklecijanovu palaču, koju su i onda zdušno uništavali, dograđivali i malo pomalo rušili).< Sve ovo lijepo se može pronaći na trošnim stranicama Duje Balavca, čije ukoričene brojeve kao relikviju u svojim privatnim knjižnicama čuvaju bolje splitske obitelji. Taj list doista oslikava splitsku dušu, ono što nazivamo splitsko stanje duha - stvarno je važno shvatiti kako su se nekada davno naši preci nosili s tim i takvim Splitom. Ima li nam spasa? I  TBF-ovci danas pokušavaju šibati po ludostima oko nas. Duje Balavac u ona davna vremena radio je to onako kako je onda jedino mogao - crtajući i pišući.

Ingrid Poljanić
 
Digitalizirana baština (početna stranica)
 
Sva prava pridržana ©2002-2010 Gradska knjižnica Marka Marulića, Ulica slobode 2, 21000 Split
Tel: +385 21 685 000, 685 028, 685 031 | Fax: +385 21 685 001 | e-mail: gkmm@gkmm.hr