Loading Events

« All Events

  • This event has passed.

Claude Chabrol „Rođaci” (Les cousins), (1959, 112 min), edukativna projekcija filma

veljača 3 @ 08:00 - 17:00

O redatelju:

Claude Chabrol, francuski redatelj, scenarist i producent (Pariz, 1930 – Pariz, 2010). Iz ugledne ljekarničke obitelji, nakon kraćeg studija prava i farmacije diplomira književnost na Sorboni. Od 1953. piše filmske kritike u časopisu Cahiers du Cinéma te se povezuje s budućim sudionicima novoga vala. S Éricom Rohmerom objavljuje knjigu Hitchcock (1957), u vlastitoj (kratkotrajnoj) produkcijskoj kući režira prvi film novoga vala Lijepi Serge, a već u drugome filmu Rođaci (1959., Zlatni medvjed u Berlinu), sličnu temu obrađuje ciničnije (s morbidnim smislom za humor), za što je uvelike zaslužan scenarist Paul Gégauff (1922–1984), s kojim surađuje do Ugodna izleta (1974). Manje poznati Dvostruki obrtaj (1960) ističe se upadljivo modernističkim pripovijedanjem, kao vrhunac ove faze obično se navode Naivne djevojke, no nakon financijskog neuspjeha umjetnički iznimno vrijednog Oka zlobnika (1961), neko vrijeme režira populističke filmove.
Najznačajnija autorska faza započinje Košutama, a važni su i Nevjerna žena, Neka zvijer crkne (1969), Mesar, Raskid (1970), Doktor Popaul (1972), Crveni pir (1973), većinom s drugom suprugom S. Audran. Zbog uporabe žanrovskih struktura (ugl. trilera, ali i horora te filma detekcije), suptilnih moralističkih konotacija te samosvojna modernističkoga stila, tijekom 1970-ih i 1980-ih je zanemaren (osobito u domovini), pa pravi odjek nemaju ni Violette Nozière (1978), Klobučareve prikaze (1982), Murjak na muci (1985), Inspektor Lavardin (1986), Krik sove (1987) i Ženski posli (1988).
U vrijeme porasta zanimanja za starija ostvarenja, opet doseže umjetničke vrhunce filmovima Betty (1992), Pakao (1994), Izvršenje i Hvala za čokoladu (2000). Potresni zločinci (ugl. iz strasti), osobito žene, utjelovljuju enigme ljudskih poriva i njihovih sukoba s društvenim normama, pri čemu je osobito uspješna suradnja s glumicama S. Audran, I. Huppert, M. Trintignant i S. Bonnaire.
Pripovijedanje podsjeća na klasični pripovjedni stil kojim se, uz važne modernističke elemente, služe i njegovi redateljski uzori Fritz Lang (s kojim dijeli sklonost morbidnosti) i Alfred Hitchcock (od kojeg baštini važnost subjektivnih kadrova), no suptilnim redateljskim postupcima (dulji kadrovi, pokreti kamere, promjene u osvjetljenju) Chabrol stvara iracionalnije prikaze ponašanja tzv. običnih likova. Završni prizori nasilja i fatalističko prepuštanje junaka, uglavnom predstavnika buržoazije, sudbini dojmljivi su vrhunci priča u kojima karakterizacija likova, dramaturška konstrukcija i značenje oblika filmskog zapisa međusobno stupaju u odnose teže objašnjive uobičajenim interpretativnim metodama. Nemoć primjerene verbalizacije gledateljskog iskustva stvara dojam značenjskog bogatstva i iznimnu sugestiju prodora u dubine psihe i društvenih zakona. Često glumi, uglavnom sporedne uloge, npr. u Kradljivcima noći (S. Fuller, 1984).
Ostali važniji filmovi: Marie-Chantal protiv doktora Kha (1965), Skandal (1967), Nada (1974), Alice ili posljednji bijeg (1976), Krvni srodnici (1978), Maske (1986), Dr. M (1990), Oko Vichyja (1993., dok.), Rien ne va plus (1997), U srcu laži (1999).

N. Gilić

(izvor teksta: Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža)

Details

Date:
veljača 3
Time:
08:00 - 17:00
Event Categories:
,
Event Tags:
, ,