SRIJEDA, 20. KOLOVOZA 2014.
 

Borges je svijet mjerio literarnom vagom i više je bio promatrač nego aktivni sudionik života, što zbog svoje fatalističke prirode, što zbog noći koja mu je i danju bila nerazdvojni suputnik. Već u tridesetim godinama svog života je bio potpuno slijep i kasnije kao ravnatelj Nacionalne knjižnice Argentine divio se savršenosti Božje ironije koja mu je podarila mnoštvo knjiga koje su ga svakodnevno promatrale, a koje on nije mogao vidjeti. Za razliku od svoje priče 'Beskonačna biblioteka' gdje se određenu knjigu nikad ne može dvaput okrenuti na istu stranicu, on se često, gotovo opsesivno, vraćao na ista područja. Opsjedali su ga snovi u snovima, savršenstvo tigrova, uzvišenost dvoboja, mogućnost dvojnika, a možda najviše fantastični labirinti čiji hodnici su ga istovremeno ispunjavali i strahom od nepoznatog i žudnjom za istim…' Čovjek riješi da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zaljeve, brodove, otoke, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi labirint linija ocrtava njegov vlastiti lik'.

Jedan od najutjecajnih književnika španjolskog govornog područja ( možda je jedino Cervantes bacio dužu sjenu), na svoje je djelo gledao neobično samozatajno. 'Neka se drugi hvale napisanim stranicama; ja se ponosim onim pročitanim'.
Prethodna rečenica, čak i ako je bila napisana u napadaju lažne skromnosti, bi trebala držati stražu na ulazu u svaku knjižnicu.
Klub kroničnih knjigofila u knjižnici Trstenik u srijedu, 20. kolovoza u 18 sati.

Voditelj je Dražen Šaškor, dipl. knjiž.