Biografije // Tatjana Zoković


Frane Matošić legenda je Hajduka za sva vremena. Rodio se u Matošićevoj ulici u Splitu 25. studenoga 1918. Obitelj je bila mnogobrojna i siromašna. Franin otac Duje imao je petoro braće: Jakova, Pavu, Antu, Franu i Šanta. Svi su bili veliki domoljubi i često su ulazili u sukobe sa splitskim talijanašima. Jednog su talijanaša toliko pretukli da se spremala velika odmazda. Braća su prkosno izašla na rivu sa crvenim kapama na glavi ali se nitko nije usudio prići im blizu.

Franin otac Duje imao je, osim Frane, još tri sina i četiri kćerke, njih osmero ukupno. Posjedovali su zemlje između oficirske kuće i škole Marjan.

Kako je stanovao blizu Starog placa, često je promatrao igrače Hajduka kako igraju nogomet. U to vrijeme nogomet je bio toliko popularan da nije bilo livade ili malo šire kalete gdje se nije igrao. Često su se priređivale utakmice susjednih ulica i kvartova. Frane je sa svojim društvom osnovao momčad Strijelac iz Matošićeve ulice. Najviše utakmica odigrali su s dječacima iz Plinarske ulice. Neke od utakmica odigravale bi se na Musinoj ledini koja je bila blizu Hajdukova igrališta. Dječaci su privlačili pozornost igrača i trenera Hajduka. Ivan Tudor, jedan od prvih igrača Hajduka iz 1911.godine, često je promatrao te utakmice i zapazio nekoliko talentiranih nogometaša. Dao je do znanja legendarnom treneru Luki Kaliterni da mu tu pred vratima igraju buduće nade Hajduka poput Ive Radovnikovića, Zvonimira Koceića, Ante Muljačića, Đure Purišića, Ante Ivančića i dr. Svi su ti dječaci malo pomalo došli u Hajduk na nagovor barba Luke Kaliterne, te se uključili u njegov projekt rada s mlađim uzrastima. Formirane su momčadi koje su Splićani od milja zvali tići i repci. Uslijedile su utakmice tijekom 1932. s momčadima iz okolice kao što su Slaven iz Trogira, Vala iz Donjih Kaštela, Jadrana iz Sućurca, Komite iz Omiša, Orkana iz Dugog Rata i dr. Tako su se dječaci od 14-15 godina nadigravali sa starijim i iskusnijim igračima ovih klubova. Frane je svoju prvu utakmicu za seniorsku momčad Hajduka odigrao protiv sarajevske Slavije 1934. godine, a imao je samo 16 godina. To je bila odluka trenera Luke Kaliterne iako je u momčadi imao Lea Lemešića i Vladu Kragića, dva vrsna napadača. Hajduk je dobio uvjerljivo ovu utakmicu rezultatom 14:0, a Frane je dao svoja prva tri gola. Tako su tih godina za Hajduk igrali tri brata Matošića, Jere, Jozo i najmlađi Frane. Kao centarfor, Frane je bio nezamjenjiv sve do 1956. kada se u 38. godini oprostio od aktivnog igranja nogometa. Osim za Hajduk igrao je još za beogradski BSK 1939./40. jer je u Beogradu bio na odsluženju vojnog roka. Početkom Drugog svjetskog rata Hajduk se solidarizirao s ostalim splitskim klubovima i prestao sa svojim sportskim aktivnostima. Frane početkom 1942. odlazi u Bolognu gdje je proveo slijedeću godinu dana igrajući u prvoj talijanskoj ligi. Za Bolognu je odigrao ukupno 33 utakmice i postigao 15 pogodaka. Nakon kapitulacije Italije vratio se u Split i nedugo nakon toga priključio partizanskom pokretu. S Hajdukom je osvojio prvenstvo Banovine Hrvatske 1941., prvenstvo Narodne Republike Hrvatske 1946., kao i prvenstva Jugoslavije 1950., 1952. i 1955. U prvenstvu Narodne Republike Hrvatske bio je najbolji strijelac s 13 postignutih golova, a u prvenstvu Jugoslavije 1948/49 bio je nabolji s postignutih 16 golova. Za Hajduk je odigrao ukupno 739 utakmica i postigao 729 pogodaka. Od klupskog nogometa se oprostio 1956. na utakmici protiv Spartaka iz Subotice.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 16 puta i postigao 6 golova. Debitirao je 1938. u Bukureštu u Kupu Male Antante i postigao jedini pogodak u utakmici protiv Rumunjske (1:0). Od reprezentativnog dresa oprostio se 9. svibnja 1953.. u kvalifikacijskoj utakmici za svjetsko prvenstvo protiv Grčke u Beogradu. Frane Matošić je bio jedini strijelac na toj utakmici. Nositelj je srebrne medalje s Olimpijskih igara u Londonu 1948. godine. Nakon igračke karijere obnašao je dužnost tehničkog referenta Hajduka, a već 1957. preuzima prvu momčad kao trener do lipnja 1958. U sezoni 1964./65. ponovno je u ulozi trenera zajedno sa Ozrenom Nedoklanom. Osim Hajduka trenirao je i igrače RNK Split (1959. - 61. i 1962. ). Godinu dana proveo je u Tunisu ( 1961. - 62.) kao izbornik tuniske reprezentacije.

Frane Matošić istinska je legenda ne samo splitskog već i hrvatskog sporta. Obilježio je jednu dugu i slavnu Hajdukovu epohu iz četrdesetih i pedesetih godina XX. stoljeća kada su osvojene prve dvije titule prvaka Hrvatske i prve tri poslijeratne titule prvaka Jugoslavije. Nositelj je najviših priznanja Hajduka, Zlatne značke s briljantinom i Zlatne kapetanske trake. Za svoj veliki doprinos splitskom sportu primljen je, kao Počasnik, u Kuću slave splitskog sporta 2007. godine.

Preminuo je u Splitu 29. listopada 2007. godine i sahranjen na groblju Lovrinac.



Frane je bio veliki golgeter, postigao je 729 pogodaka u 739 nastupa u dresu Hajduka


Frane Matošić nije mogao bez baluna ni u zrelijim godinama života
Frane Matošić nije mogao bez baluna ni u zrelijim godinama života


Mladen Cukrov