Biografije // Franjo Marotti


Franjo Marotti
(Trebinje, 1900. – Split, 1980.)

Majstor za gradnju i restauraciju gudačkih instrumenata u Splitu. Radio je i kao vanjski suradnik Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, na poslovima tonskog ugađanja i popravaka glazbala.
Pročitavši da je neki švicarski graditelj glazbala izgradio najlakšu violinu, tešku jedva 320 grama, Franjo se počeo baviti mišlju da obori taj rekord, što mu 1929. godine i uspijeva. Izgradio je instrument koji teži svega 220 grama.


Violina Franje Marottija, instrument visoke kulturno-materijalne vrijednosti


Majstorsko svjedočanstvo o položenom majstorskom ispitu iz izrađivanja muzičkih instrumenata, izdano Franji Marottiju u Osijeku, 12. prosinca 1938.


Zahvala Vite Rosbroija Franji Marottiju:
"U znak priznanja gosp. Marotti u Splitu.
Split, 12. studenog 1939. Violina koju sam kod Vas kupio je vrlo lijepo građena te imade izvanredno lijepi ton.
Vito Rosbroi"



Rješenje o otvaranju zanatske radnje Franje Marottija

Marottijeva violina normalne je veličine, standardnih dimenzija dužine i širine a izrađena je od javorovog drveta u kombinaciji sa smrekovinom i crnom palisandrovinom. Na njoj se može normalno svirati. Pri sviranju podnosi pritisak žice od 25 kg i ima ugodan zvuk, a eksperimenti s impregnacijom drva i primjena posebnog laka, tajna su njegovog uspjeha.


Novinski isječci

Koliko je poznato, do danas još nikome nije uspjelo oboriti taj rekord.
2013. godine Marrotijev sin, Romeo Marroti, nasljednik najlakše violine na svijetu, kandidirao ju je za Guinnesovo priznanje rekorda.
Od prije drugog svjetskog rata do danas o radu Franje Marottija pisani su brojni novinski članci, a snimljene su i dvije televizijske reportaže.
Ušao je u knjigu "Znameniti i zaslužni Splićani"; o njemu piše i Anatolij Kudrjavcev u svojoj knjizi "Ča je pusta Londra".


Prilog o najlakšoj violini na svijetu Franje Marottija u emisiji HRT-a "Globalno sijelo", 22. veljače 2013. godine


Mišljenje prof. Zlatka Stahuljaka iz travnja 2013. godine