Autori // Frano Baras

Kada je prije 120 godina (6. travnja 1895) u Splitu proradila prva gradska telefonska centrala, grad je brojio oko 16.000 stanovnika i završavao težačkim kamenim kućama i pločaricama Veloga Varoša, Dobrog, Manuša i Lučca. Općina je već trinaestu godinu u rukama hrvatskih narodnjaka. Zgrada Ribarnice navršila je petu, Lučka kapetanija treću, a Općinsko kazalište tek drugu godinu. Drveno kupalište Košćina u uvali Bačvica djeluje već četvrtu sezonu. Obnovljena je kasnogotička vijećnica na Pjaci i unutrašnjost katedrale. Zvonik sv. Duje rekonstruira se od temelja, pak ga skriva divovska skela. Grad ima tri banke, Trgovačku komoru, Vinarsko društvo, Gimnaziju i Veliku realku, tri osnovne škole, više kulturnih društava. Dva hotela, više svratišta, desetak kavana i restorana te priličan broj krčmi. Gradska novina Jedinstvo izlazi dva puta tjedno. Sto i sedamdeset Splićana članovi su Matice hrvatske.

Na istočnoj strani luke uređuje se Nova obala i tek sagrađeni Pristan sv. Petra. Daleko među vinogradima i voćnjacima nazire se Crkva Gospe od Pojišana. U luci se dnevno zatekne veći broj jedrenjaka te desetak parobroda. Čak 19 redovitih pruga vezuje Split sa sjevernim i južnim Jadranom te otocima. Plavkasta plinska rasvjeta razbija noćni mrak.

U današnjem vremenu mobitela i kompjutora zanimljivo je podsjetiti na koji su način Splićani potkraj 19. stoljeća razmjenjivali poruke međusobno i s ostalim svijetom. Glavni im je posrednik bio Poštansko-telegrafski ured smješten u prizemlju kuće Pavlović na uglu Marmontove i današnje Tončićeve ulice. Iz sačuvanih novinskih podataka saznajemo da je u to vrijeme ured godišnje primao i otpremao do 50.000 brzojava, a prosljeđivao još 200.000 tranzitnih. Također je primao i otpremao 60.000 preporučenih i čak jedan miljun običnih pisama! Službenici su ujedno manipulirali sa 90.000 poštanskih paketa!

U posebnoj sobici tog poštanskog ureda 1895. - dvadeset godina nakon otkrića telefona - proradila je jednostavna induktorska telefonska centrala. Za uvođenje prve "gradske telefonske službe” - tog “naprednog izuma" kako piše Jedinstvo - dvije je godine agitirao prof. Jelić-Dražojević. Konačnu dozvolu isposlovala je Trgovačka komora, a tehničke su poslove obavili inž. Bogdanović i poštanski činovnik Savo. Centrala je u početku imala samo 33 predbrojnika, a mogli su se uspostavljati isključivo lokalni razgovori, jer međugradskih linija još nije bilo.

Jahta Miramar
Jahta Miramar

Tih travanjskih dana 1895. osim prvoga telefona, pozornost Splićana plijenili su pred uskrsni koncerti u katedrali i gostovanje Milanske opere. Ipak, građane je najviše uzbudio iznenadni posjet čak triju luksuznih jahti. Najprije su 25. travnja stigle Christa i Thetis s više članova carske obitelji i bečkih političara, a sutradan rano ujutro uplovila je i prelijepa Miramar na kojoj se s Krfa vraćala carica Elizabeta (Sissi). Caricu i njenu svitu gradom je proveo arheolog don Frane Bulić. Posjetili su katedralu, stari muzej, novosagrađeno kazalište i preuređenu općinsku vijećnicu na Pjaci. Novine su zabilježile da su svi odreda bili oduševljeni gradskim znamenitostima i ljepotom okolice. Jahta Miramar je s caricom predvečer isplovila za Veneciju. Preostale dvije s nadvojvodskim parovima, knezovima, grofovima i barunima sa suprugama te pojedinim zastupnicima austrougarskog parlamenta i bečke općine produžile su boravak u Dalmaciji. Najavljujući turističku budućnost Splita, dopisnik zagrebačkog časopisa Vienac, s pravom je zapisao: "Split je najljepši i najnapredniji grad posestrime Dalmacije. Ima krasnu morsku luku i još krasniju okolicu svu zasađenu vinovom lozom i zelenom maslinom koja više sliči bašći nego težačkom polju... “

Prije 20 godina kada sam pripremao scenarij za otvorenje Dana HTP i 100. obljetnicu prvog splitskog telefona (u okviru Sajma softvera Split '95 , održanih 12. - 15. lipnja 1995.) otkrio sam da službene dokumentacije o prošlosti splitskih poštanskih ureda zapravo nema. Nestala je u vrtlogu dvaju svjetskih ratova i slijedom izmjena vladavina. Zato sam podatke morao potražiti u periodici. Istom prilikom pozivali smo sugrađane da se jave ukoliko posjeduju stare telefonske imenike, aparate i drugu poštansku dokumentaciju. Imaoci takvih uzoraka trebali su biti nagrađeni. Do tada pronađeni najstariji "Imenik pretplatnika Splita" bio je onaj iz 1912, koji se nalazio u Kaštel Sućurcu...

Sličan poziv bilo bi dobro ponoviti i danas u ime Zavičajne zbirke Spalatine!

Frano Baras