Autori // Frano Baras

Split je od davnine bio značajno trgovačko središte. Prve pisane potvrde o njegovim dućanima datiraju iz 14. stoljeća. Spominju se kao mjesta u kojima su sklapani razni bilježnički spisi, kupoprodajni ili drugi poslovni ugovori. Bili su to dućani zanatlija ili oni prodaje na malo. Pojedini zanatlije grupirali su se u određenim ulicama. Tako se u istom stoljeću spominje i ulica krznara.

Preko splitske luke odvijala se trgovina između istoka (Bosne) i zapada (Mletaka). Taj je promet još više porastao nakon otvorenja lazareta 1592. godine. Karavane su iz unutrašnjosti dopremale: vosak, razne kože, pokrivače, tkanine od devine ili kozje dlake, krzna, vunu, nešto bakra, zlatnog praha, sušene jezike, šljive, kukuruz...

Galije i jedrenjaci uplovljavali su nakrcani: svilom, baršunom, brokatom, haljinama, platnom za posteljinu, duhanom, olovom, papirom, sapunom, staklom, šećerom, rižom... Iz Splita (Dalmacije) u oba pravca izvozilo se: sir, sušeno meso, smokve, ulje, vino, slanu ribu, rašu, stoku.

Prva velika trgovačka kompanija (Kavanjin-Ilić - Šfaganić) utemeljena je 1618. godine. Sačuvan je podatak da je 1645. u Split stiglo čak nekoliko trgovaca iz Indije sa svilom i drugom robom. Brojni trgovci (naročito Židovi) stalno su se nastanili u gradu i otvorili na desetke dućana.

Poznati Cassasov akvarelirani crtež splitske luke (1782.) živo dočarava promet i trgovinu na Rivi. Pojedina skladišta nalazila su se u podrumima Dioklecijanove palače. Prodavalo se u prizemljima kuća i kućeraka, ali i na montažnim tezgama na obali. Dućana je bilo po trgovima i glavnim ulicama stare gradske jezgre. Sačuvane su skice tlocrta više njih koji su se nalazili u nekadašnjem kopleksu zgrada vlasništva Capogrossovih sa zapadne strane današnje Marulićeve ulice i jugoistočnog kuta Pjace (danas hotel Central).

Stranci su uočavali veliku trovačku djelatnost na obali i u novom dijelu grada, zapadno od Dioklecijanove palače. Turski pisac Evlija Čelebi divi se živosti splitske trgovine (Tu ima tri stotine dućana! Velika trgovačka skladišta koja se nalaze na obali pristaništa dupkom su puna vune, čohe, atlasa, raznih svila, đonova i stotinama tisuća vrsta robe). Prodavali su se raznovrsni artikli od hrane, preko kućnih potrepština do tekstila, obuće, krzna, nakita. Potkraj 17. stoljeća zabilježeno je više dućana u kojima se prodavala i gotova odjeća. Početkom 18. st. u središtu se grada spominju "ulica trgovaca" i "ulica pekarica". Česte epidemije kuge (dvanaest od 14. do 18. st.) nanosile su ogromne štete i trgovini. Mnoge su trgovačke obitelji desetkovane, a roba zatečena u dućanima i skladištima često je bivala oštećena ili uništena dugotrajnim postupkom raskuživanja.

Broj dućana stagnirao je u 19. stoljeću da bi početkom 20. počeo rasti, naročito nakon 1918, tako da je 1930. (kada je Split brojio 34.500 stanovnika) u gradu poslovalo oko 780 trgovačkih radnji. Prostorno neveliki, isticali su se karakterističnom unutrašnjošću, opremom, ponudom ili likovima svojih često veoma osebujnih vlasnika. Oni su također davali određeni civilizacijski pečat gradu i zorno svjedočili o kulturi življenja njegovih stanovnika. Najviše je bilo trgovina mješovitom robom na malo (125), od toga isključivo s prehrambenim artiklima (85), voća (36),povrća na malo (35), kruha 20, vina i alkoholnih pića (16), svježe i slane ribe (15), mljekarnica (15), delikatesa (3).

Prodavaonice rukotvorina na malo (56), na veliko (3); muške konfekcije (12) i ženske (3); ženskih i muških šešira i kapa (8).

Trgovina cipelama (14), kožom i postolarskim priborom (11), sirovom kožom (4).

Galanterijskom robom (22), zlatarskim i srebrnim predmetima i draguljima (10), luksuznim predmetima (8), parfumerija (5), drogerija (5).

Papirnica (16), knjižara i prodaja novina (8), željezarija (9), pokućstva (9), staklarskih proizvoda (8), električnog pribora (8), radio aparata (7), glazbenih instrumenata (6), šivaćih i pisaćih strojeva (7).

Automobilima i automobilskim priborom (9); petrolejem, benzinom i motornim uljem na veliko (4); građevinskim materijalom i drvima (6); bojama i bojadisarskim priborom (10); konopom i ribarskim priborom (11); cvijećem (4); voskom i svijećama (2) itd.

Osim nekoliko desetaka uništenih u anglo-američkim bombardiranjima (1943-44) ostali su preživjeli Drugi svjetski rat. Nažalost, ne i "socijalističku izgradnju". U početku, nakon "oslobođenja", nekako su životarili. Onda ih je zahuktali "novi poredak" počeo likvidirati. Da bi sve izgledalo "lege artis", vlasnike bi proglasili suradnicima okupatora, ratnim dobitnicima, antikomunističkim elementima, švercerima ili špijunima kapitalističkog zapada. Što je vrijednost imovine bila veća, to su bile veće i optužbe. Pričalo se da nekolicina "crvenih pravnika" zasjeda noću kako bi smislili što uvjerljivije "optužbe". Poslije suđenja vlasnici su odlazili na odsluženje "zaslužene" kazne, a imovina im je bivala konfiscirana!

Frano Baras