Autori // Frano Baras

Danas se zaboravlja da je Split u 17. stoljeću bio najznačajnije trgovačko središte istočne jadranske obale. Preko njegove luke odvijala se trgovina između Istoka (Balkana) i Zapada (Mletaka). Taj je promet ubrzano rastao otkako je osobnom zaslugom španjolskog Židova Daniela Rodriga 1592. otvoren Lazaret s carinarnicom (na tom se prostoru danas nalazi tzv. Turistička palača, šetnica i parkiralište). Iz unutrašnjosti Balkana karavane su preko Sarajeva dopremale: vosak, razne kože, pokrivače, tkanine od devine ili kozje dlake, krzna, vunu, nešto bakra i zlatnoga praha te sušene jezike, šljive, kukuruz... Iz Venecije su stizale galije i jedrenjaci nakrcani svilom, baršunom, brokatom, haljinama, platnom za posteljinu, duhanom, olovom, papirom, sapunom, stakleninom, šećerom, rižom... A iz Splita se u oba pravca izvozilo ponajviše: sir, sušeno meso, smokve, ulje, vino, slanu i mariniranu ribu, rašu, stoku...

Putnici namjernici uočavali su veliku trgovačku živost na Rivi, ali i u novom dijelu grada, zapadno od Dioklecijanove palače. Turski putopisac Evlija Čelebi (1611.-1682.) ovako pretjerano hvali splitske trgovine:

"Tu ima tri stotine dućana! Ali od svega je najljepši i najuređeniji Generalov dvor (Lazaret). Velika trgovačka skladišta koja se nalaze na obali pristaništa dupkom su puna vune, čohe, atlasa, raznih svila, đonova i stotina tisuća vrsta robe..."

Zato je splitska trgovačka skela poput magneta privlačila strance, osobito Židove (godine 1638. u Splitu žive 24 židovske obitelji s oko 200 članova!). Taj trgovački emporij privlačio je i mnoge pojedince s Apeninskog poluotoka. Među njima početkom 17. stoljeća stiglo je i četvero braće Cavagnini iz Castrasonea (Lago di Garda). Jedan od njih, Marko (1580.-1660.) trajno se zadržao i suživio s domaćim pučanstvom. Oženio je bogatu bračku udavaču Marijetu Božičević Natalis te s njom izrodio desetero (!) djece; jedno od njih je i hrvatski kasnobarokni pjesnik Jerolim Paško Kavanjin (1641. - 1714.) Inače, šjor Marko je i prije braka imao dvoje vanbračne djece sa Splićankom Mandom Krivošićevom...

Budući da mu je posao otprve krenuo, ubrzo je uspostavio uspješne trgovačke veze s Ugarskom, Osmanskim Carstvom, Dubrovnikom i Venecijom. Imao je vlastiti dućan te više skladišta, čak i trgovačku fregatu. Usput je stekao vrijedna poljoprivredna dobra na Braču i u Kaštelima. Podigao je i stojnu kuću s vrtom na tzv. "Žudiki" iznad Samostana sv. Frane. Nažalost - kada je 1647. zaprijetila neposredna turska opasnost - mletačka vlast ruši mu kuću uz ostale oko nje da bi na tom prostoru (današnji Šperun) dozidala jugozapadni krak novih gradskih bedema...

Kao promućuran trgovac, Marko se 1618. udružio s dvojicom brodovlasnika i kapetana: Bračaninom Petrom Ilićem i Splićaninom Franom Šfaganićem i oni pokreću prvu export-import kompaniju. Kupovali su, prodavali i prevozili po Dalmaciji, Bosni te u Istri i Veneciji. Kompanija je uspješno poslovala četvrt stoljeća tj. do početka Kandijskog rata. Marko, kao poslovođa družine, uredno je vodio poslovne knjige. Pukim slučajem, unatoč kugama i ratovima, sačuvali su se ukoričeni prijepisi dijela njegovih poslovnih i drugih pisama. Taj epistolar (danas u Muzeju grada Splita) dokumentirano svjedoči o tadanjim iznimno jakim trgovačkim vezama, ali otkriva i niz zanimljivih pojedinosti o povijesnim zbivanjima te svakodnevici grada po Marjanom koji je tada brojio oko 3000 stanovnika. Primjerice: početkom 1645. Marko se u pismima žali da je zbog sve jačeg turskog pritiska (početak Kandijskog rata) u gradu zavladala uznemirenost, ali unatoč svemu i dalje se trguje. Bilježi da je u studenome iste godine iz Splita put Sarajeva krenula pozamašna karavana od 400 (!) grla konja i mazgi dobrano natovarenih. Ili da je početkom prosinca 1645. s karavanom iz Sarajeva stiglo i nekoliko slikovito odjevenih trgovaca iz daleke Indije s bogatim teretom svile i drugih đakonija... Možemo pretpostaviti da je taj događaj privukao pozornost Splićana... Možda su govorili: "Eto nama Sveta Tri Kralja i prije Božića...!" Također spominje kako je par dana nakon oslobođenja (1648.) s prijateljima posjetio teško oštećenu klišku tvrđavu dok je još zaudarala od leševa poginulih Turaka...


Frano Baras