Knjiga prof. Ladana neobična je i originalna, i ne vidim joj slična predloška u literaturi, pogotovo ne u tako velikom opsegu. Sve obavijesti koje ona donosi uglavnom postoje već negdje zapisane, ali da bi čovjek do njih došao, morao bi pročitati cijelu knjižnicu knjiga i studija iz najrazličitijih struka, provesti godine u čitanju, traženju i provjeravanju...
Osnovni je cilj ove knjige golemo obavijesno blago što ga sadrže riječi (uključujući i proučavanje njihova podrijetla i razvoja) učiniti ne samo dostupnim, nego i zanimljivim širokomu krugu kulturnih čitatelja, udahnuti životnu uporabnost formulama etimoloških rječnika koje su nerijetko hermetične, povezujući istodobno riječi i njihov razvoj s razvojem kulture i civilizacije, s razvojem društvenih institucija, kao i s materijalnim činjenicama izvanjezičnoga svijeta o kojem jezik govori.
(iz predgovora Augusta Kovačeca)
Davor Rostuhar "Džungla"
Janian je dokono sjedio pokraj vatre i pjevušio neku meditativnu melodiju od pet-šest tonova, koja kao da je odjekivala iz nekog drugog svijeta. Zvučala je drevno, staro kao sama Zemlja, duboko kao Svemir, Isti tonovi ponavljali su se opet i opet, ali činilo mi se da mi nikad ne bi mogli dosaditi. Osjećao sam se kao da bih zaista mogao ostati tamo zauvijek, iako sam znao da ću se sutradan spustiti iz krošanja na zemlju kao da padam iz raja i otići dalje. Legao sam na pod uz vatru i zažmirio. Džungla je odisala svježinom. Janian je i dalje potiho pjevao svoju pjesmu. Visoko među krošnjama, kuća se njihala na noćnome povjetarcu.
Fritjof Capra "Leonardova znanost"
Uvid u veličanstveni um najvećeg genija renesanse
Fritjof Capra, autor klasika Tao fizike u ovoj fascinantnoj intelektualnoj biografiji prikazuje Leonarda kao neopjevanog oca moderne znanosti, znanosti cjeline, pokreta i preobrazbe. Istraživši oko 6000 stranica i 100 000 crteža iz Leonardovih bilježnica Capra nam predstavlja genija multidisciplinarne perspektive na znanost, koji prepoznaje temeljnu međusobnu ovisnost svih prirodnih pojava - pogled koji je danas posebno relevantan.
Predrag Lucić, splitski novinar, književnik i urednik najpoznatiji je po satirično- -parodijskoj poeziji koja je bila zaštitni znak Ferala, a nakon Ferala i dalje ostaje zaštitni znak zdravog razuma. Većina tih feralovskih izdanja, pa još ponešto pride, sakupljena je u Lucićevoj novoj knjizi: jogunastoj čitanci Sun Tzu na prozorčiću koja se humorom i bistrom misli opire zaglupljivanju i retrogradiranju vjerskog uznesenja i kapitalističkog proširenja, odnosno blaženom neznanju i stanju sretno prevarenih. Lucić je isprdio (da se poslužimo dalmatinštinom) čitav niz političkih i crkvenih obmanjivanja kojima je isključiva svrha osujećivanje zbiljskog razumijevanja stvari, i utoliko njegove pjesme (i pripadajuća im pitanja za interpretaciju, koja je također autor osmislio) postaju relevantna građa za udžbenike logike, ne samo čitanke.
Nives Franić
Za ovu Lucićevu knjigu bolja vremena još neće doći. Bolja vremena neće doći ne samo zato što je moderno doba, svodeći parodiju na semiotički i pragmatički sklop komike i smijeha, te estetički devalvirajući jedno i drugo, proizvelo negativan sud o njoj i zatamnilo njezinu metaliterarnu i kritičku funkciju, te je svrstalo u književnu "drugu ligu", već, prije svega, zato što je Lucić bio na drugoj strani dok su elitni intelektualci i običan svijet svaki zločin i svaku bruku vlastite strane pravdali stvaranjem države. Za Lucića, po znanom modelu priznavanja zasluga, nema olakotnih okolnosti ni sada kad se slika o lažima, o konformizmu i pokvarenosti elitne inteligencije mora naknadno popravljati najrazličitijim premošćenjima i prečicama smišljenim da posluže za upristojavanje životne svakodnevice. Lucić nije gurnuo glavu u pijesak kad masa intelektualaca jeste. On je parodirao i nastavlja da parodira tekstove, izjave i živih ljudi, onih koje vidi na televiziji i sreće na ulici, okrećući tako latinsku riječ De mortuis nil nisi bene u De vivis nil nisi male. O živima ništa drugo do najgore! U konformističkim vremenima ulizička je maksima De vivis nil nisi bene.
Sinan Gudžević
Kao nadareni Homo ludens, majstor karnevala ili pak uspješni remiks-maker, Lucić razobličava ovdašnje nacionalno i vjersko bjesnilo; primitivizam, udvornički mentalitet, konvertitstvo, glupost, lopovluk i bezobzirnost vladajućeg političkog i intelektualnog šljama. S jedne strane, Lucićeva se pjesmarica može čitati kao kronika hrvatskoga besmisla, odnosno kao naglavce okrenuta hrvatska laž ili pak novouspostavljena povijesna istina; a s druge, kao odlična književna satira, čije se razumijevanje, čini mi se, ne iscrpljuje samo u sadašnjem vremenu.
Katarina Luketić
Ratko Cvetnić "Polusan"
Kratkim izletom, svojim sjećanjima iz Domovinskog rata, 1997. godine Ratko Cvetnić izazvao je pravu senzaciju i do danas se njegova knjiga smatra najboljom hrvatskom prozom o tome ratu. Kratki izlet je 1998. godine nagrađen i uglednom književnom nagradom Ksaver Šandor Gjalski.
Nakon 12 godina autor se javlja, ovaj put, opsežnim romanom Polusan u kojem opisuje Zagreb potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća i vrijeme u kome već ishlapjeli socijalizam troši svoje zadnje resurse. Glavni junak nastoji okolnosti skrenuti sebi u korist, s pokojim uspjehom, ali i pokojim urnebesnim promašajem.
U životu Andora Weera, tridesetšestogodišnjeg pisca i glavnog junaka sugestivnog i slojevitog romana Spokoj koji je proslavio mađarskoga književnika Attilu Bartisa, čitavo se carstvo sramote urušava između pitanja kad-ćeš-doći i gdje-si-bio, koja mu majka neprestano postavlja. Ta nekadašnja prvakinja drame povukla se u osamu svojeg doma nakon što su je komunističke vlasti degradirale u epizodisticu jer je Andorova blizanka i talentirana violinistica prebjegla na Zapad.
Unutarnji potresi koje Bartis majstorski i iznimno suosjećajno opisuje u Spokoju odraz su duboke psihološke drame čiji su protagonisti majka i sin, ali i složene političke drame koju Mađarska proživljava nakon revolucionarne 1956. godine.
"Sloboda je baš čudno stanje, takoreći bez svojstava. Nema baš nikakve veze s ravnodušnošću, jer je ona u pravilu cinična; kao što nema veze ni s onim kad je već sve svejedno, jer se iza toga ipak pritajio osjećaj srama ili nade. Ako je već sve svejedno, to je još uvijek prilično ljudski. Mogao bih čak reći: sloboda i nije baš za čovjeka prikladno stanje."
Manfred Kets de Vries "Tajna vodstva - Ponašanje vođa u poduzetništvu"
U knjizi Tajna vodstva Manfred Kets de Vries, jedan od vodećih i najhvaljenijih mislilaca u svijetu menadžmenta, svojim jedinstvenim i vrlo privlačnim stilom odgovara na ta i mnoga druga pitanja nužna za razumijevanje načina na koji djeluju ljudi i organizacije. Pritom De Vries pruža sasvim drugačiji pogled na dosad vrlo opsežno istraživane teme vodstva i dinamike individualnih i organizacijskih promjena. Primjenjujući zavidno znanje i iskustvo iz ekonomije, menadzmenta i psihoanalize, ispituje brojna i vrlo različita područja kao što su vodstvo, poduzetništvo, menadžment u različitim kulturama, stres, te dinamika organizacijskih intervencija i promjena. Zbog svoje pristupačnosti i preciznosti, mnogi stručnjaci iz svijeta menadzmenta ovu knjigu drže izuzetno korisnim udžbenikom za inteligentno vodstvo u eri koja zahtijeva otpornost, karizmu i ljudskost.
Silvije Tomašević "Dvojica Papa"
Kardinal Ratzinger bio je jedan od najbližih suradnika svojeg prethodnika Ivana Pavia II. Za poglavara Katoličke crkve izabran je 19. travnja 2005. g. U vrijeme izbora imao je 78 godina; 20 godina više nego što je imao Ivan Pavao II. kada je on izabran za papu, 1978. g.
U četiri godine svojega pontifikata Benedikt XVI. potpuno je izmijenio vrh Rimske kurije. Gotovo se nijedna osoba koju je na čelo nekoga važnog dikasterija postavio Ivan Pavao II. više ne nalazi na tome mjestu.
Pastirski štap, palij, liturgijske svečanosti... Benedikt XVI. mijenja sve što može podsjećati na držanje njegova prethodnika, a u siječnju 2009. g. donio je i kontroverznu odluku o poništenju izopćenja Lefebvreovih sljedbenika, dakle, poništio je odluku Ivana Pavla II.
U ovoj se iznimnoj knjizi dugogodišnji dopisnik iz Vatikana i Italije Silvije Tomašević bavi jedinstvenom i dosad još neobrađenom problematikom - razlikom između Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.
Nastoji objasniti što povezuje, a što razdvaja dvojicu papa, toliko različitih, a istodobno jednakih te objasniti da razlike između njih nisu samo one koje se percipiraju na površini - u načinu njihova obraćanja vjernicima već i u sadržaju onoga što poručuju.
