Izložba Tatjane Kreštan u Središnjoj knjižnici

Ponedjeljak, 15. svibnja u 15:00 u izložbenom prostoru Središnje knjižnice

Tanjine cvjetne slagalice

Je li umjetnost iluzija, enigma ili stvarnost svojstvena ljudskom biću, je li ona odraz ili svjedočenje jednog vremena, izraz i posredno emotivno tumačenje strasti, ili pak ambijentalna reinterpretacija prirode i njenih zakonitosti i pojava, je li umjetnost… ?
Mogli bismo tako unedogled teoretizirati, postavljati pitanja, tražiti odgovore i istinu o umjetnosti, ali u konačnici sve će to biti djelatnost pojedinca zasnovana na osjetilnosti. Takva izražavanja blagodat su dana čovjeku, koje obično zovemo nadarenošću. Kakva će ona biti i s kakvim dosegom, ovisi u njenom primatelju i nositelju koji bi je trebao raspoznati i s uvažavanjem nadograđivati.
Sam umjetnički proces uvjetovan je vanjskim podražajem, doživljajem, emotivnim pražnjenjem i u konačnici likovnim definiranjem u materijalnom ili nematerijalnom obliku.
Primjenjujući uvodna promišljanja možemo definirati i slikarstvo Tatjane Kreštan, koja je upravo na ovakav, afirmativan način shvatila umjetnost. Dakle, svjesna je svojeg „Božjeg dara“ koji će biti onakav kakvim ga i u kojima pravcima usmjeruje.
Njeno recentno slikarstvo lako je čitljivo prije svega u likovnom smislu. Autorica jasno sugerira tematsko izvorište, stilsko i tehnološko uporište i, dakako, umjetnički ugođaj.
Kao u ranijim fazama, tako i u najnovijim, traži i pronalazi prije svega ljepotu oblika i harmoniju boja u prirodi, ne krijući pritom dijalog s impresionistima, začetnicima moderne umjetnosti. Francuski impresionisti Georges Seaurat, Paul Signac i dr. prakticirali su komponirati sliku sitnim šarolikim točkicama (poentilizam) kako bi postigli vibracije boje i titraje svjetla. Nešto slično nailazimo i u slikarstvu Henrija Matissea, Mauricea Vlamincka, Vincenta van Gogha i dr.
Za razliku od poentilista, Tatjana likovne konstrukcije ne gradi „točkasto“ nego čistim mrljama, raznobojnim „krpicama“, izvedenim širokim impasto otiscima ili kraćim potezima kista većih brojeva. U nekim segmentima način slikanja nalik je kolažima ili vitraju, zbog čega je u komunikaciji s promatračem potreban određeni odmak od površine. Tada na jednoj udaljenosti motiv se optički stapa u lijepu kolorističku cjelinu.
Motivi cvijeća, a potom krajolika, osnovna su preokupacija njenog slikarskog interesa, pri čemu je tonska i koloristička gradacija osnovna vrijednost i konstanta. Analizirajući konstruktivne elemente kompozicije, uočit ćemo ustrajnost na izvornim bojama, kakve nalazi u industrijskom obliku pakirane u tubama. Izdvojeno, svaka za sebe u takvom tonu djeluju „sirovo“, ali vještim smislenim nizanjem i skladanjem, autorica postiže prave kolorističke senzacije. Takve efekte nije stvorila slučajno, nego strpljivim istraživanjem odnosa među bojama i njihovoj egzistenciji u obliku slikarske kompozicije.
Odabir teme u ovom kontekstu nije slučajan. Upravo su cvijeće i krajolici neiscrpno izvorište takvom likovnom shvaćanju. Čak i kada se čini da je slika monokromatska, ona djeluje „vrckavo“, razigrano tonskim modulacijama, naročito zelenim (…„zeleno što volim zeleno“, rekao bi Federico Garcia Lorca). Zelenilo se nameće u krajolicima, ali opet obogaćeno cvjetnim parcelama ili rascvjetalim grmljem. Dakle, cvjetno-floristička tematika postaje likovni prioritet. Tatjana podjednako uvažava samoniklo cvijeće, livadno, ali i kultivirano. Poput vesele cvjećarice iz bogate bjelovarske gradske tržnice prepune cvjetnih aranžmana, rezanog cvijeća, prepunih tegli svakojakog sobnog raslinja, na slikarsku podlogu slaže rascvjetale kolorističke varijacije u vaze, bukete, vjenčiće ili u slobodnom rasporedu. Sve pršti bojama, osjeća se užitak u umjetničkom činu. Taj osjećaj autorica dijeli i potencijalnom promatraču – primatelju.
Znamo da je boja fizikalna osobina svjetlosti koja utječe na raspoloženje čovjeka pa čak i drugih živih bića. Psihološki utjecaj boje umjetničkog djela dvosmjeran je i dvojak. S jedne strane odraz je psihičkog stanja i karaktera autora, a s druge strane refleksija primatelja. Psiholozi bi lako protumačili karakter osoba u toj komunikaciji pa tako i naše autorice. Kolorizam je ovdje prije svega u ulozi ugođaja i dobrih vibracija koje ona na ovaj način disperzira i mora se reći da u tome uspijeva. Jednostavno, čovjek se osjeća ugodno okružen Tatjaninim slikama.
U današnje vrijeme, u anarhiji vrijednosnih sustava, pomanjkanja mnogih vrijednosti, pa tako i estetskih, Tatjanino slikarstvo djeluje terapeutski. Tjeskoba slabi, a radost života postaje snažnija.

(Zdravko Šabarić, ožujak 2016.)

 

Životopis
Tatjana Kreštan rođena je 26. siječnja 1971. u Garešnici. Profesorica je hrvatskog jezika i književnosti i viši knjižničar. Slikanjem se bavi od djetinjstva, a samostalno izlaže od 1990. godine. Ostvarila je gotovo 30 samostalnih izložaba predstavljajući se publici u Zagrebu, Karlovcu, Bjelovaru, Požegi, Đurđevcu, Virovitici, Garešnici, Kutini, Sisku, Varaždinu, Dugom Selu i dr. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama. Zapaženiji su joj ciklusi „Buđenje“ (2001.), „Putokazi“ (2004.), „Kolaži sjećanja“ (2008.) i „Cvjetne slagalice“ (2016.).
Živi i radi u Bjelovaru.

Kontakt: Tatjana Kreštan
A. Kačića Miošića 22A
43000 Bjelovar
tel. 043 241 383, 091 548 89 00
e-mail tatjana71@yahoo.com

http://fineartamerica.com/profiles/tatjana-krestan.html
fb stranica: TANJA Kreštan

Izložba ostaje otvorena do četvrtka, 24. svibnja 2017.