Knjižnica Brodarica: Trstih u veljači, gost pjesnik je Marijo Glavaš

Četvrtak, 23. veljače u 18 sati u Knjižnici Brodarica

Trstih u veljači, gost pjesnik je Marijo Glavaš
Moderatorice: Vesna Jukić-Oštrek i Nada Vučičić

U uvodnom dijelu večeri Liljana Aviani otvorit će izložbu slika „Miris šume” Nene Sanader

Galerija slika

Marijo Glavaš (Split, 1986.)
Pjesnik, prozaik, kritičar, informatičar, poduzetnik, TV, radijski i turistički voditelj… Punovremeno je programer u banci, a povremeno turistički pratitelj (prati i uhodi turiste po Europi). Petkom je voditelj radio emisije i književnog priloga na HRT Radio Splitu. Nedjeljom je vodio TV emisiju ‘Stimulator’ na TV Jadranu. Osmišljava i moderira zabavan show Bookara u Info zoni. Piše kritike, objavio je seriju razgovora sa cijelim nizom domaćih i svjetskih književnika te književnih teoretičara, jedan je od voditelja Pričigina (od 2016.) i autor nagrađenoga projekta ‘boljigrad’…
U svemu tome jako je puno naučio, o sebi i ljudima, otvorio si vidike i vidio koliko su neki (nečiji) drugi vidici uski ili samo njihovi (privatizirani). Zbog toga i piše…Tako govori Marijo, agilni književni aktivista, koji je nizom kulturnih inicijativa udahnuo veliku dozu energije u popularizaciju književnosti, prvenstveno na splitskoj književnoj sceni, ali i šire.
Objavio:
– “Libreto za mrtve kitove”, roman, Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, Velika Gorica, 2009.
– “GrAD”, zbirka pjesama, Algoritam, Zagreb, 2012.
– “Ciklona”, zbirka pjesama, Kulturni centar Bijelo Polje, Crna Gora, 2012.
Nagrade:
– Albatros 2009. roman ‘Libreto za mrtve kitove’
– Na vrh jezika 2012. poezija ‘GrAD’
– Risto Ratković za mlade pjesnike 2011. prva nagrada za poetski rukopis ‘Ciklona’
– 3. nagrada na natječaju Večernjeg lista Ranko Marinković, 2010. za kratku priču ‘Cipele’
XXXII.
Nikad ih nema
muškarci stanu pred zrcalo i ne vide ništa
Tada požele sjesti i dovršiti sve
nedovršene pjesme
sve što su ikad napisali
ali ni njih nema
muškarci žele zaboraviti svoje pjesme
i mjesto gdje su ih ispjevali ali
ni tog mjesta više nema
pa ostaju sami muškarci i
zrcalo
Muškarci su uvijek sami
i neki čudan čovjek u zrcalu
gotovo bi se zakleli
da su ga već negdje vidjeli
Tada sjednu i umjesto pjesama dovrše čaj
Muškarci piju vodu
vino sok kavu rakiju piju
što stignu i čime stignu
Muškarci piju
I kad se napiju željom i natope očima
onda putuju
Sva njihova putovanja su bjegovi
Sva njihova putovanja
su bjegovi

M. Glavaš
(iz poetske zbirke ‘GrAD’, 2012.)