Sve što vam treba je jedan običan upaljač i malo strpljenja. Ja sam počeo istraživati prije nekih 11 godina. U posljednje 4 nastalo je najviše skulpturica. Prije su sve bile bijele. A onda sam otkrio flomastere, lakove za nokte, autolakove, akrilne boje.
Motiva ima raznih. Jer možete napraviti što vas je god volja. Neke uobičajene situacije s ljudima i neke pomalo nadrealne. Bicikle, stabla, rečenice, ljuljačke, ribe...
Ideje me iznenade, vidim neku zanimljivu situaciju ili se nešto treće dogodi. Volio bih napraviti animaciju s njima. I veliku stolicu, da je visoka barem pola metra. Siguran sam da će u sljedeće 4 godine biti još puno puževa, stabala i bicikli. Nadam se i nešto novo.
Svaka mi je skulptura draga pa nisam previše razmišljao o prodaji. Ipak, ne bi to bilo loše, otići na otok u plastičnom odijelu sa plastičnim natpisom u boji. Puna mi je soba žličica i ne znam više gdje ću s njima, pa ako imate garažu viška dobro bi mi došla.
Stalno govorim kako mi je ovo postao hobi. Možda nije to prava riječ, možda je ovo tek još jedan dio mene za kojeg znam da mi nikada neće dosaditi. Baš me zanima kako će izgledati sljedeća skulpturica.
Ja se zovem Marin. Apsolvent sam glume u Mostaru. Živim u Splitu, gdje sam se prije 30 godina i rodio.