Autori // Mladen Cukrov

Godina 1890. vrlo je značajna za splitski sport jer je osnovan prvi pomorski sportski klub Rowing & Yachting Club Adria.

Osnivači ovog sportskog pomorskog kluba bili su studenti koji su u to vrijeme studirali u Innsbrucku i Beču. Među njima se posebno isticao Petar Kamber koji se kao student u Beču (1882.) upoznao s veslačkim i jedriličarskim sportom. Rodio se u Splitu 12. ožujka 1864. godine. Njegov otac dr. Pave Kamber bio je jedan od vođa dalmatinskog preporoda, dok je majka Jelisava bila iz obitelji Capogrosso. Za vrijeme studija bio je član veslačkih klubova Albatros i Nautilus iz Klangenfurta. Kod njega se brzo rodila želja da se ovi sportovi prenesu u rodni Split koji ima izvanredne prirodne i klimatske uvijete za razvitak pomorskih sportova.

Na inicijativu prvog predsjednika Petra Kambera (1890. – 1896.) u osnivanju su sudjelovali Jovo Matačić, Vjekoslav Katalinić, Toni Pavlović, Rikardo Savo, G. Riboli, Josip Ilich. Pravilnik je pisan engleskim jezikom, koji je bio i službeni jezik kluba, iako se najviše koristio talijanski jezik. U to vrijeme talijanskim jezikom se razgovaralo u većini imućnih splitskih obitelji. Primali su se samo članovi iz viđenih i bogatijih splitskih obitelji. Stariji članovi društva imali su pravo veta na izbor novih članova. To je svakako razlog da klub nije postiglo neke značajne sportske rezultate. Uglavnom se odlazilo na izlete u okolna mjesta poput Makarske, Šibenika, Dubrovnika i dr. Klub je imao i svoj barjak i znak: bijelo polje s modrim križem na uglu.

Zastava kluba Adria
Ovako je izgledao plamenac sportskog društva Adria osnovanog 1890.

Osnivanje kluba popratile su i novine toga vremena kao što su Narodni list iz Zadra ( br. 78 od 8. listopada 1890.) i Katolička Dalmacija (br. 61 od 9. listopada 1890.). Građani Splita su bili upoznati s osnivanjem kluba nešto ranije, točnije 11. kolovoza 1890. putem oglasa u potpisu koga su bili Petar Kamber, Vjekoslav Katalinić, Josip Riboli, Eugen Miotto i dr Grgić. Nabavljen je i prvi čamac četvorka za kojeg je Petar Kamber platio 250 austrougarskih fiorina veslačkom klubu Esperia u Trstu. Čamac je stigao u Split 14. studenoga 1890. parobrodom Ariduchessa Carlota. U lipnju 1892. godine nabavljena su još dva čamca i to četverac Phanton kupljen kod veslačkog kluba Adria iz Trsta i skif nabavljen kod Josipa Petinellija iz Pule. Iste godine osposobljena je i klupska baliniera kao prva jedrilica.

Prvo spremište za čamce nalazilo se u Poljudu što je u to vrijeme bilo daleko od grada. U tom spremištu u Poljudu Adria je držala brodove i čamce sve do 1900., a nakon toga je izgrađeno novo spremište i klupske prostorije u istočnom dijelu današnje gradske luke.

Nova baraka izgrađena je pored kuće Katalinić i imala je natpis Rowing & Yachting club Adria. Projekt je izradio inž. Antun Bezić, a radove je izvršila firma G. Bizjaka i C. Buja iz Splita uz cijenu od 660 autrougarskih fiorina. Svečano otvaranje bilo je 22. svibnja 1893. Uz veliki broj članova i simpatizera od kojih se većine upisala u sačuvanu klupsku knjigu, ostalo je zapisano da je prvi domar bio Frane Krstulović iz Splita. Nakon prodaje klupske jedrilice baliniere Anti Kovačeviću 15. siječnja 1895. nabavljeno je još nekoliko plovila. Kupljena je nova jedrilica 27. travnja 1895. u Lošinju za 170 fiorina, zatim dvojka Nymphe, Gigi (po imenu Vjekoslava Katalinića), školska dvojka Iris i četvorka Arrow. Veliki podvig napravili su veslači Adrie u lipnju 1896. kada su u četvorki odveslali do Šibenika u vremenu od 8 sati s tim da su se 2 sata odmarali. Šibenčani su oduševljeno dočekali ove vrijedne veslače: Vjekoslava Katalinića, Emila Perišića, Rikarda Savu, Josipa Ribolija i Franu Tocigla. Povod njihovog dolaska u Šibenik bio je otkrivanje spomenika Nikoli Tommaseu. O tome su pisale novine tog vremena poput Corriere Nazionale iz Zadra, Piccolo della Sera iz Trsta, Rivista Nautica iz Torina i dr.

Povodom proslave 6 godina postojanja kluba održan je 5. veljače 1896. prigodni društveni ples u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Proslava je nastavljena i u srpnju na moru. Tom prigodom na brodu Sv. Filip održan je koncert kvarteta iz Egipta koji se tada zatekao u gradu. Fešti se na drugom brodu pridružio zbor gradske filharmonije svojim lepršavim pjevanjem. U brodici na jedra Frine, obitelji Petrić, dotjeranoj u japanskom stilu, veslale su članice Adrie srdačno pozdravljene od brojne publike. U ovoj jubilarnoj godini došlo je i do promjena u upravi tako da je za predsjednika kluba izabran Vjekoslav Katalinić, za tajnika Josip Riboli, a za potpredsjednika dr. Petar Kamber. Iz sačuvane klupske knjige mogu se vidjeti i ostali članovi kluba. Knjiga nam govori i o gostima koji su posjećivali klupske prostorije poput: Dominika Ilića iz Sutivana s pasarom, braće Duboković iz Jelse s jedrilicom Mica, Klementa Kambera s brodicom Srdela, Petra Deškovića s gucom Peru, braće Bijankini iz Starog Grada s jedrilicom Cvijeta.

Za 1900. godinu prema splitskom šematizmu (Schiesone Spalatino) predsjednik kluba je i dalje Vjekoslav Katalinić, potpredsjednik je Ivan Matačić, a Antun Pavlović tajnik. Te godine splitsko brodogradilište Ivanko isporučilo je dr. Petru Kamberu jahtu – kuter Nika. Od drugih brodova spominje se jedrilica Dolores koja je bila u vlasništvu Antuna Pavlovića inače vlasnika jedrilice Dove koju je poklonio klubu Adria. Splitski zubar dr. Nikola Gjivović posjedovao je nisku jedrilicu zvanu Žaba. Za održavanje plovnog parka neko vrijeme je brinuo inž. Mirko Poletti – Kopešić. Nakon Vjekoslava Katalinića (1896. - 1909.) predsjednici kluba su bili: Konstantin Foche (1909.), Rikardo Savo (1909.), Cosimo Stalio i Frane Rismondo (1911. – 1912.), te Antun Toni conte Pavlović (1912. – 1928.).

Nakon Prvog svjetskog rata u radu kluba se posebno isticala obitelj Antuna Pavlovića, jednog od prvih pokretača jedriličarskog sporta u Splitu i Dalmaciji. To je nastavio njegov sin Albert Pavlović koji je čitav svoj život posvetio jedriličarskom sportu. Obnovom veslačkog kluba Gusar dolazi do prvih međusobnih natjecanja. Tako je 1923. upriličen prijateljski susret u veslanju između Gusara i Adrie. U natjecanju dvojki (yole de mar), u kojoj su veslali Josip Gattin i Kruno Kambj s kormilarom Petrom Paštrovićem, dolazi i do prve pobjede Adrie. Dvojka je nosila ime Iris. Ovo je bilo i prvo veslačko natjecanje u Splitu. Tijekom te godine, na molbu Antuna Pavlovića, iz Londona je stigao trener Hylton Cleaver kako bi svojim znanjem i iskustvom pomogao članovima Adrie. Veslači Adrie sudjeluju na državnom prvenstvu održanom 1924. u Splitu. Aktivni su i jedriličari, tako da jahta Magima, koja je bila u vlasništvu Antuna Pavlovića, redovno nastupa na regatama koje organizira Jedriličarski klub Labud.

U jesen 1925. istočni dio splitske luke se proširiio i srušene su barake Adrie i Gusara tako da je došlo do privremeno zastoja u radu oba kluba. Rušenjem doma Adrie zaslužni član kluba Marin Pavlović, sin predsjednika Pavlovića, zbrinuo je pet čamaca u dom Plivačkog kluba Jadran, koji se u to vrijeme nalazio u uvali Baluni. Kasnije su čamci prebačeni u baraku Pomorskog sportskog društva Firule.

Ovakvo stanje dovelo je do gašenja kluba 1928. kada veslači zajedno sa svojim čamcima prelaze u Veslački klub Gusar, a jedriličari u Jedriličarski klub Labud.

Među istaknutim članovima Adrie spominju se: braća Josip i Ivo Bakotić, Ante Bradarić, braća Kruno i Nadan Kambj, braća Josip, Jure, i Mihovil Gattin, dr Niko Jerković, braća Sergije i Ljubo Katalinić, braća Ivo i Pave Kamber, Frane i dr .Vjeko Meichsner, inž. Dragi Mijić, Jerko Mladineo, Zvonimir Murat, dr. Bruno Nardelli, Rikard Nonveiller, Petar i Manfred Paštrović, braća Albert i Marin Pavlović, braća Rosić te obitelji Donati, Ilić, Karaman, Katalinić, Kopešić, Rismondo i Slovinić.

Petar Kamber
Petar Kamber (1864. - 1942.) Jedan od osnivača Rowing & Yachting club Adria. Oženio se s Nikolinom Velat (1865. - 1918.), s kojom je imao sedmero djece: Pavu, Ivu, Elizabetu, Jelenu, Maricu, Josipu i Anticu. Službovao je kao javni bilježnik u Vrlici, Trogiru i Splitu. Imao je posjede i zemljišta u Kaštel Starome. Ostat će zapamćen i kao prvi kaštelanski hotelijer.

Ulje na platnu iz 1911. godine, autora Virgila Meneghella Dinčića
Istočni dio splitske luke gdje se nalazila baraka Rowing and Yachting klub Adria
(ulje na platnu iz 1911. godine, autora Virgila Meneghella - Dinčića)


Grupa članova Rowing and Yachting Cluba Adria sa svojim prvim predsjednikom Petrom Kamberom (sjedi u sredini prvog reda) 1893. godine u prostoru klupske barake
Grupa članova Rowing and Yachting Cluba Adria sa svojim prvim predsjednikom Petrom Kamberom (sjedi u sredini prvog reda) 1893. godine u prostoru klupske barake

Tonko i Vojko Žagar na grobu Frane Rismonda u parku Pincio u Rimu
Tonko i Vojko Žagar na grobu Frane Rismonda u parku Pincio u Rimu

Zanimljivosti:
Frane Rismondo, koji je pred Prvi svjetski rat bio u upravi kluba napustio je Split tijekom rata i priključio se talijanskoj vojsci. Bio je zarobljen od strane Austo – ugarske vojske, vjerojatno 1915. godine. Izdala ga je tabakera koju mu je Rowing & Yahting Club Adria darovao za zasluge na dužnosti koje je obavljao u klubu. Bio je strijeljan kao dezerter i izdajnik. Talijani su mu u Rimu u parku Pincio podigli spomeniku kao mučeniku i velikom rodoljubu. Njegova supruga se nakon Prvog svjetskog rata preselila u Italiju. Učlanila se u Musolinijevu fašističku stranku. U Split je došla ponovno prilikom okupacije 1941.g. Pokušala je u fašističku stranku uvući neke od članova obitelji Rismondo, ali bez većih uspjeha.

Priredio: Mladen Cukrov