Autori // Mladen Cukrov

Kaća - stara srednjovjekovna igra u Dalmaciji

Kaća ili balun o ruke je vrlo stara igra loptom, koja se već u ranom srednjem vijeku igrala u mnogim dalmatinskim gradovima. Do nedavno bila je sačuvana u mjestima gornjeg dijela otoka Brača, posebno u Gornjem Humcu, Donjem Humcu, Pražnicama, Dračevici, Nerežišću, a igrala se i na otoku Hvaru u Vrbanju, Dolu, Starom Gradu, Grablju, Zaraću, Sv. Nedjelji, Selcima, Rudini, Svirčima, Vrisniku, Pitvama, Jelsi, Vrbovskoj, Poljicima i Zastražišću.

Porijeklo igre je vrlo staro. Sigurno je ostatak mediteranske civilizacije koja se tijekom stoljeća izgubila sa naših prostora. Na naše obale Jadrana igra je prenesena iz susjednih luka Apeninskog poluotoka, posebno iz Mletaka, što se najbolje vidi po nazivima u iskrivljenom venecijanskom dijalektu.


Antonio Scaino da Saló "Trattato del giuoco della palla di messer" (Rasprava o loptanju, Venecija 1555. godine) - naslovnica

Pravila ove pučke igre napisana su tek 1956. godine. Igra se lopticom promjera 5 do 6 cm. Loptica je sašivena od 3 - 4 komada kože, čvrsto nabijenih sušenom kozjom dlakom. Jedan primjerak čuva se u Muzeju otoka Brača u Škripu. Igrači udaraju lopticu dlanom, pa se može uvrstiti u skupinu igara odbijanja lopte, koje su prethodile današnjem tenisu s reketima. Antonio Scaino da Saló u knjizi Trattato del giuoco della palla (Rasprava o loptanju, Venecija 1555. godine) razlikovao je sličnu igru u dvije varijante: udaranje otvorenim dlanom (palla si batte con mano aperta), odnosno zatvorenom šakom u oklopu (con pugno ferrato). Tako se loptanje ludus pile cum palma u Italiji pretvorilo u igru palla da mano, pallacorda, a u Francuskoj u jeu de paume, a u stvari igru s dlanom. Igra je bila rasprostranjena u zemljama Mediterana od 15. do 17. stoljeća.

Igru Kaća, Balun o ruke, Na poštu ili Balun, kako se sve igra zvala, igrali su muškarci svake dobi, nedjeljom i blagdanom i to u ljetnim mjesecima, na trgu pred crkvom ili nekoj livadi. Na ovakvim događanjima sakupio bi se veliki broj stanovnika iz okolnih mjesta koji bi bučno bodrili svoje momčadi. Najbolji igrači su bili omiljeni u svojim sredinama i uzor mlađim naraštajima.

Broj igrača nije bio određen, ali obično su igrale dvije momčadi sa po 4 do 6 igrača. Ovisno o prostoru na kome se igra, dogovarale bi se dimenzije igrališta. Na sredini igrališta je, kao međa, bila crta koja je dijelila jedno polje igrališta od drugog. Igralište je bilo označeno sa strane i na kraju crtama koje su se zvale pridnja i zadnja fala. S jedne strane igrališta se batije, odnosno servira lopta i to sa drije, mjesta za serviranje. Protivnički dio igrališta, s kojeg se šiba (vraća lopta), nazivao se pod poštom. Pri ždrijebanju strana smatralo se da je bolje početi igrati pod poštom, jer se vraćanjem loptice lakše osvajalo punte (bodove). Igrač koji batije (servira), prije početka igre glasom upozorava zogo (igra), dok mu igrač suprotne strane odgovara venja (daj).

Za najboljeg igrača jedne momčadi smatralo se onog koji dobro šiba (vraća) loptu serviranu iz drije. Igrao bi se dogovoren broj partija, koje bi se igrale u 8 punata (bodova). Ako bi rezultat bio izjednačen na 7:7 , onda bi se punti obje momčadi vraćali na 6:6. Punti su se u ovom loptanju golim dlanom brojali kao u tenisu (ili u jeu de paume): kvinđe – 15, trenta – 30, kvoronta – 40.


Igra baluna o ruke (kaće) na Trgu sv. Petra u Nerežišćima. Loptica (balun) se dlanom udarala preko krova crkvice (foto: Joško Nigoević)

Da bi bolje upoznati pravila ove igre recimo da je početni udarac dobila momčad A. Igrač koji batije zauzima položaj i servira loptu, a ostali igrači se rasporede sa strana u razmaku od nekoliko metara. Igrači suparničke momčadi B se također rasporede, tako da njihov prvi (najbolji) igrač zauzme mjesto pod poštom. Momčad A nastoji dobrim udarcem pogoditi dio terena momčadi B za koji smatra da je slabije čuvan i da loptica neće biti vraćena. Ako momčad B ipak zaustavi, odnosno vrati lopticu, na tom mjestu (remanda) se povuče crta zvana kaća. Igra se nastavlja, ali kad se napravi i druga kaća momčadi mijenjaju strane, odnosno uloge. Momčad A, koja se sada brani, nastoji odbiti serviranu lopticu preko prve, odnosno druge kaće kako bi osvojila punte. Ako u tome ne uspiju punte dobiva momčad B.

Lopta se udara dok je u zraku ili nakon prvog odskoka od zemlje. Kod serviranja loptu udara samo jedan igrač. Ako servirana lopta nije pala u protivničko igralište, zove se falo (greška), kao i bacanje lopte izvan granica igrališta, što protivničkoj strani donosi punat. Loptica ne smije udariti igrača nigdje po tijelu osim ruke, od lakta do šake, kao i noge, od koljena do stopala. U suprotnom slučaju protivnička momčad dobiva poen. Kaća se obično igrala bez sudaca, ali su zato gledatelji sudjelovali u presuđivanju spornih punata. Ostalo je zapisano da su najbolji igrači ove igre, između dva svjetska rata bili: Petar Žuj iz Dračevice, Mate Jakšić i Nikola Marinelić iz Humca Donjeg i Stipe zvani Gire iz Bobovišća.


Kožna loptica sašivena od četiri komada kože i čvrsto nabijena suhom kozjom dlakom, promjera 5 do 6 cm kojom se igrao balun o ruke (kaća).
Na fotografiji je primjerak loptice iz fundusa Muzeja otoka Brača u Škripu (ljubaznošću gđe. Andree Matoković)


Na otoku Hvaru se nekada igralo na velikoj livadi Čarnja kod Vrisnika. Veliki turniri su uglavnom održavani u Jelsi i Starom Gradu prigodom blagdana i nekih svečanosti. I ovdje je bilo velikih majstora ove igre poput Mihe Tomića, Ive Tomića, Pave Palaveršića, Šime Ivaniševića, Vicka Milevčića, Ante Bunčuga, Ive Splivala, iz Jelse, te Roka Milete iz Pitve, kao i Marka Bojanića i Jakova Bojanića iz Vrsnika.

Postoje neke razlike u pravilima i nazivima u ovoj igri između otoka Brača i Hvara, ali osnovni cilj je isti, da se dobro vrati lopta suparniku. Nerežišče na Braču je jedno od rijetkih mjesta gdje se još, ponekad, igra balun o ruke (kaća). Uz dobru volju ova jedinstvena drevna igra svojom originalnošću i atraktivnošću mogla bi postati sportsko – turistička atrakcija otoka Brača i Hvara.

Literatura:
Arhiva i zapisi Duška Marovića (1911 – 2001), povjesničara sporta iz Splita.

Ostalo je zapisano, a objavljeno i na portalima da se, u povodu blagdana sv. Margarite i Dana Općine Nerežišća 13. srpnja 2005. godine, odigrala utakmica kaće ili tvz. baluna o' ruke, atraktivna i dinamična igra s malim kožnim balunom koja gotovo da je iščezla. Još prije 10-15 godina s balunom (lopticom) koji je ručno izrađen od kože i napunjen kozjom dlakom (kostret) promjera 5-6 cm i težine oko 100 g igrala se ova igra u dvije varijante: Alelongo (izravnim bativanjem - serviranjem iz ruke po zraku prema protivničkom igraču) i po crkvici (bativanje baluna rukom preko krova crkvice sv. Petra i Pavla na glavnom nerežišćkom trgu). Prostor za bativanje (serviranje) nalazi se u zamišljenom polju oko 3 m nasuprot apside crikvice kada server (bativač) ispušta balun iz ruke i baca ga po krovu crikvice. Ekipa koja prima bativen balun i koja napada raspoređena je tako da se 1 ili 2 igrača (čak i 3 ako je više od 5 igrača u svakoj ekipi) nalaze pod poštu i tuču balun a njihovi suigrači pokrivaju prostor s jedne i s druge strane crikvice. Pod poštu se ekipe smjenjuju u postavljanju i osvajanju kaća i poena u igri.


Mladen Cukrov