Autori // Mladen Cukrov


Na otvaranju VIII. mediteranskih igara u Splitu 1979. bio je veliki broj uglednika iz svijeta sporta i politike. S lijeva se vide Michael Morris lord Killanin, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, Josip Broz Tito, predsjednik Jugoslavije i Stane Dolanc, predsjednik Komiteta VIII. mediteranskih igara
Kako je Split dobio Mediteranske igre 1979. godine

Za grad Split sve je počelo daleke 1969. godine kada je Mihovil Radja, kao delegat Hrvatske u tadašnjem Jugoslavenskom olimpijskom komitetu, otišao na jedan od sastanaka u Beograd. U to vrijeme svaka republika bivše Jugoslavije delegirala je po 5 predstavnika u Skupštinu ovog odbora. Sastanak je održan u prostoru Vazduhoplovne baze. U pauzi sastanka Mihovilu Radji je prišao Milan Ercegan, koji je tada bio potpredsjednik SOFK-e Jugoslavije. U neformalnom razgovoru upitao ga je može li Split organizirati Mediteranske ige. Mihovil Radja je bez puno oklijevanja dao potvrdan odgovor. Povratkom u Split odmah se javio predsjedniku splitske SOFK –e admiralu Mladenu Marušiću, te ga izvijestio o cijelom razgovoru koji je vodio u Beogradu. Uslijedili su sastanci i dogovori splitskih sportskih djelatnika kako bi se zauzeo zajednički stav oko održavanja Mediteranskih igara u Splitu. Konačno, Skupština općine Split je svojom odlukom od 28. travnja 1970. godine, uz prethodnu suglasnost Predsjedništva Sabora općine, od 15. travnja 1970. godine, donijela odluku da se Savez za fizičku kulturu općine Split do kraja zauzme za relizaciju kandidature Splita za ovu značajnu sportsku manifestaciju. Admiral Mladen Marušić, već je 21. travnja 1970. uputio dopise Savezu za fizičku kulturu Hrvatske i Jugoslavenskom savezu organizacija za fizičku kulturu u kojem ih obavještava da je Predsjedništvo Sabora splitske komune, na sastanku od 18. travnja 1970.godine, donijelo odluku o kandidaturi Splita za organizaciju Mediteranskih igara 1975. godine. Društveno – političke organizacije Splita, zajedno sa Savezom za fizičku kulturu Splita, predložile su osnivanje Komiteta za pripremu kandidature Splita. Predsjedništvo Sabora općine Split je to i potvrdilo na svojoj sjednici 29. listopada 1970. godine. Za predsjednika ovog komiteta izabran je Ante Jurjević – Baja. Formirane su 3 komisije : investicijska (Silvije Dvornik – predsjednik), financijska Nikola Šimetin – predsjednik) i propagandna (Ivo Mimica – predsjednik). Članovi ovog Komiteta bili su još : Hrvoje Baričić, Rade Dumanić, Tito Kirigin, Petar Alfirević, Ante Lučin, Mladen Marušić, Drago Matešić, Jakša Miličić, Joško Perlain, Mladen Plazibat, Ivo Petrinović, Stipe Pleić, Ivo Purišić, Mihovil Radja i Vladimir Roje.

U to vrijeme nije se još znalo da je Milan Ercegan kontaktirao i Rijeku kao mogućeg kandidata za održavanje Mediteranskih igara. Počela je utrka tko će prije dati garanciju za domaćinstvo igara. U Beogradu je 5. svibnja 1970. godine održana godišnja sjednica Skupštine SOFK – e Jugoslavije. Kao predstavnik SOFK-e Hrvatske u radu Skupštine je sudjelovao i Matko Gotovac iz Splita. On se založio kod Milana Ercegana, potpredsjednika SOFK- e Jugoslavije i članova Komisije za međunarodne odnose SOFK- e Jugoslavije, za kandidaturu Splita. U razgovorima mu je pomogao i Darko Dujmović, tajnik SOFK-e Hrvatske. Trebalo je uvjeriti nadležne da je Split spreman organizirati VII. mediteranske igre, a isto tako preduhitriti grad Rijeku u njihovim nastojanjima da oni budu domaćini. Predsjedništvo SOFK-e Jugoslavije, na čijem je čelu bio Milosav – Mićo Prelić, dalo je pozitivno mišljenje o kandidaturi Splita, ali je, ipak, odlučilo da konačni sud donese SOFK-a Hrvatske. Potrebnu dokumentaciju trebalo je predati do 1. srpnja 1970. godine Predsjedništvu Jugoslavenskog saveza organizacija za fizičku kulturu, Terazije 35/II – Beograd. Kandidaturu Splita, u ime Saveza za fizičku kulturu općine Split, podnio je predsjednik kontraadmiral JRM Mladen Marušić 30. lipnja 1970. godine.

Dr. Jakša Miličić, predsjednik Skupštine grada Splita (funkcija gradonačelnika), dao je jamstvo 3. studenoga 1970. godine da će Split biti domaćin sljedećih Mediteranskih igara. Pismo je upućeno Gabrielu Gemayelu, predsjedniku Međunarodnog odbora Mediteranskih igara putem Jugoslavenskog olimpijskog komiteta. U tome je imao i podršku sportskih foruma Hrvatske i Jugoslavije. Predsjedništvo Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije donijelo je 15. studenoga 1970. godine odluku da se da suglasnost za kandidaturu Splita. Odluka je donijeta na temelju garancije Predsjedništva Sabora splitske komune. Savez za fizičku kulturu Jugoslavije morao je dobiti suglasnost Saveznog izvršnog vijeća, Centralnog komiteta SKJ, Savezne konferencije SSRN (Socijalistički Savez Radnog Naroda) u Beogradu, Komisije za međunarodne veze i Sekretarijata vanjskih poslova. Podrška je došla i od Jugoslavenskog olimpijskog komiteta na sjednci održanoj 24. studenoga 1970.godine, na kojoj je bio prisutan i Mladen Marušić, predjednik SOFK-e grada Splita. Ova kandidatura je, nakon što su usuglašeni stavovi SOFK-e Splita i SOFK-e Jugoslavije, od Jugoslavenskog olimpijskog komiteta upućena u sjedište Međunarodnog odbora Mediteranskih igara u Atenu. Uskoro je od ovog Odbora stigao Upitnik koji je trebalo ispuniti detaljno i korektno. Pitanja su postavljala zahtjevne uvjete koje je grad Split trebao zadovoljiti kako bi postao grad domaćin Mediteranskih igara. Neka od pitanja bila su da li grad ima kazalište, koliko kinematografa, koje su kulturne ustanove u gradu, koliko ima fakulteta, što grad ima od sportskih objekata, stanje prometnica, željeznice , zrakoplovne luke, kakva je klima i dr. Uz pomoć stručnih službi prikupljeni su svi traženi podaci i dostavljeni Odboru u Ateni. Stigao je odgovor da će Međunarodni odbor Mediteranskih igara na svojoj sjednici 5. listopada 1971.g. u Izmiru prezentirati grad Split, kao jednog od kandidata domaćina sljedećih Mediteranskih igara. Izmir je bio domaćin VI. mediteranskim igrama. Mihovil Radja, tajnik SOFK- e Splita, otputovao je zajedno s Časlavom Veljićem, sekretarom Komisije za međunarodne veze Jugoslavenskog saveza organizacija za fizičku kulturu, 5. srpnja 1971.godine u Izmir. Svrha ovog trodnevnog boravka bila je da se upoznaju sa organizacijom jedne velike sportske manifestacije. Isto tako cilj je bio dogovoriti boravak splitske delegacije u vrijeme održavanja sastanka Međunarodnog odbora Mediteranskih igara 5. listopada 1971. godine. Časlav Veljić je ujedno pregledao lokacije koje su bile namijenjene za smještaj 220 sportaša iz Jugoslavije. Uz pomoć Turguta Atakolua, predsjednika Organizacijskog odbora igara u Izmiru, Mihovil Radja , tajnik splitske SOFK-e i Željko Ivanišević, poznati veslački djelatnik iz Gusara, osmislili su i prezentirali izložbu o gradu Splitu u hotelu Efes u Izmiru. U tom se hotelu inače održala sjednica Međunarodnog odbora Mediteranskih igara. Da bi ova izložba bila upečatljiva i što bolja, organiziran je i kamion koparskog špeditera pun raznog propagandnog materijala o gradu Splitu, koji je na vrijeme trebao stići u Izmir. Prezentaciju Splita, kao grada domaćina budućih Mediteranskih igara, u dojmljivom govoru odradio je Jakša Miličić, predsjednik Skupštine općine Split. U sva daljnja događanja umiješao se Turčin Suad Erler, član Međunarodnog olimpijskog odbora i Međunarodnog odbora Mediteranskih igra. Svojim zakulisnim radnjama zaustavio je kamion na granici s Turskom, a u samom hotelu Efes dodjelio je bolji izložbeni prostor, u glavnom holu hotela, izaslanicima Alžira. Ignorirao je predstavnike Jugoslavije i bilo je očito da su njegove simpatije na strani Alžira. Trebalo je oštro reagirati. Uz pomoć prevoditelja Armanda Morena, inače tajnika Međunarodnog odbora festivalskih gradova, koji je privremeno živio u Splitu, delegacija iz Splita tražila je poštovanje fair - playa i isti status kao što se daje Alžiru. Pale su i teške riječi, a Časlav Veljić, glavni tajnik Jugoslavenskog olimpijskog odbora, je zaprijetio povlačenjem jugoslavenskih sportaša sa Igara u Izmiru. Tako su Mihovil Radja i Željko Ivanišević dobili prigodu da izložbu postave u glavni hodnik hotela i tako ravnopravno sudjeluju u promociji Splita kao kandidata za VII. mediteranske igre. Radili su cijelu noć kako bi na vrijeme priredili izložbu i prezentaciju grada Splita. Cijelu ovu mučnu situaciju i sukob s Suadom Erlerom diplomatski je odradio Boris Bakrač, član Međunarodnog olimpijskog odbora. Ipak, pored svih napora kandidaturu je ipak dobio Alžir i to tijesno 14 : 11. Neke od arapskih zemalja, zajedno s Turskom, ipak su iz političkih razloga bile više sklone Alžiru. To se pogotovo odnosi na 2 člana iz Turske koji su, u svojim ranijim razgovorima, bili za Split, ali su na samoj Sjednici Međunarodnog odbora Mediteranskih igara svoj glas dali Alžiru. Samim tim odredili su domaćina Mediteranskih igara za 1975. godinu. Delegacija iz Splita bila je duboko razočarana.



Ovako je izgledao Poljud davne 1977. godine, prije nego su počeli radovi na izgradnji Gradskog stadiona


Izgled stadiona u tijeku izgradnje za MIS 1979.



Da bi se situacija koliko-toliko ublažila, na istom Kongresu je dano obećanje da će se organizacija Mediteranskih igara 1979. godine povjeriti Jugoslaviji. O svemu se ponovno trebao izjasniti Split i organi vlasti Hrvatske i Jugoslavije. Nije bilo puno vremena jer je službena obnova kandidature trebala stići na adresu Međunarodnom odboru Mediteranskih igara u Ateni do kraja te 1971. godine. Milan Ercegan, potpredsjednik SOFK-e Jugoslavije, je u prosincu 1971. godine uputio dopis Jakši Miličiću u kojem ga informira o razgovoru s generalnim tajnikom Međunarodnog odbora Mediteranskih igara Petraliasom u Ateni. Svrha sastanka bila je da se poštuje Zapisnik sa sastanka u Izmiru, u kojem je većina mediteranskih zemalja dala svoje obećanje da će Split biti domaćin Mediteranskih igara 1979. godine. Tadašnji Općinski komitet Saveza komunista na čelu kojeg je bio Josip Smodlaka bio je neodlučan i skeptičan u vezi organiziranja sljedećih Mediteranskih igara. U početku je skeptičan bio i dopredsjednik SOFK- e Ratko Viličić, tako da nije bilo lako entuzijastima poput Mihovila Radje dalje raditi na projektu. Na čelo splitske SOFK-e dolazi Zdravko Draganja koji je zamijenio admirala Mladena Marušića. On se priklonio Mihovilu Radji tako da se s tim projektom ipak nastavilo dalje. Oni koji su bili za organizaciju igara, shvatili su da cijeli projekt treba podignuti na višu razinu. Počeli su tako što su najprije s projektom upoznali Džemala Bijedića, predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV- a). Potpora je stigla i iz Zagreba od dužnosnika Vladimira Peze, Darka Dujmovića, Luke Bajakića, Miška Jurasa i Jove Galića. Uslijedio je odlazak katamaranom "Split 3" u Vinišće po Vjekoslava Viđaka, predsjednika Skupštine grada i Hakiju Pozderca, predsjednika SOFK-e Jugoslavije, koji je ljetovao u Primoštenu. Svi zajedno uputili su se u Sutivan na otoku Braču. Tamo je priređen ručak u restoranu Dora na kojem su, između ostalih, bili Ante Skataretiko i Jakov Sirotković, predsjednik vlade Republike Hrvatske. Pala je odluka da se ode na Hvar gdje se odmarao Vladimir Bakarić. Formirana je delegacija koja je brzim gliserom otplovila prema Hvaru i obavila razgovor s Bakarićem. Nedugo nakon toga Bakarić se na Brijunima sastao s predsjednikom Jugoslavije Josipom Brozom Titom i prezentirao mu ideju da Split bude domaćin VIII. mediteranskim igrama 1979. godine. Tito je dao svoj pristanak i novi projekt je mogao krenuti. U listopadu 1977.g. Tito je i osobno posjetio Split kako bi potvrdio svoje pokroviteljstvo. Tom prilikom je primio delegaciju VIII. mediteranskih igara u kojoj su bili: Jakov Sirotković, predsjednik Izvršnog vijeća Sabora Hrvatske i član Komiteta MIS- a, Ante Skataretiko, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Split i predsjednik Izvršnog komiteta MIS –a, Ante Jurjević Baja, član Savjeta Fedeacije i član Komiteta MIS- a, Pero Bogunović, konta admiral i potpredsjednik Izvršnog vijeća MIS- a, i Ratko Viličić, dopredsjednik SOFK-e Splita i član Izvršnog komiteta MIS-a.

Gabriel Gemayel iz Lbanona, kao član Međunarodnog olimpijskog komiteta i predsjednik Međunarodnog odbora Mediteranskih igara, uputio je početkom srpnja 1974. godine tajno pismo Nebojši Popoviću koji je tada obnašao funkciju generalnog sekretara Jugoslavenskog olimpijskog komiteta, u kome mu daje potporu za ponovnu kandidaturu Jugoslavije za Mediteranske igre. Tražio je da se pismeno potvrdi kandidatura Jugoslavije, te tako preduhitri ostale kandidate koji bi prijavili kandidaturu za Mediteranske igre 1979.godine. Pismo je odmah proslijeđeno u Split, tako da je Savez za fizičku kulturu po hitnom postupku potvrdilo kandidaturu. Ponovno je Mihovil Radja, tajnik splitske SOFK-e zajedno sa Markom Čolakom, predsjednikom Skupštine interesne zajednice za fizičku kulturu splitske općine krenuo na put, ovaj put u Alžir. Oni su bili prethodnica kasnijoj delegaciji Splita koja je službeno podnjela kandidaturu 22. kolovoza 1975.godine. U toj delegaciji bili su Vjekoslav Viđak, predsjednik Općinske skupštine Splita, Zdravko Draganja, predsjednik SOFK- e Splita, Milan Ercegan, potpredsjednik SOFK-e Jugoslavije i Gojko Sekulovski, predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog komiteta. U međuvremenu se saznalo da je i Maroko podnio kandidaturu za iste Igre. Obavljena je prezentacija, a obavljeno je i dosta razgovora s predstavnicima mediteranskih zemalja. Pogotovo je dojmljiv bio govor Vjekoslava Viđaka, kao i prezentacija kratkog dokumentarnog filma pod nazivom Split, sportska metropola Jugoslavije. Arapske zemlje su obećale da će poštivati ranije dano obećanje da Split bude domaćin Mediteranskih igara 1979. godine.

Na Kongresu Međunarodnog odbora Mediteranskih igara u Alžiru 22. kolovoza 1975.g. prihvaćena je kandidatura Splita za domaćina osme sportske smotre Mediterana. Glasanje je bilo tajno, Split je dobio 16 glasova, njegov konkurent Casablanca 9, dok je 1 listić bio prazan. Nastalo je veliko slavlje u cijeloj zemlji a pogotovo u Splitu. Na svoje su došli svi oni uporni entuzijasti koji su vjerovali da je ovaj projekt ostvariv. Savezno izvršno vijeće je na preporuku Saveza za fizičku kulturu Jugoslavije 16. veljače 1977. godine donijelo odluku o osnivanju Komiteta VIII. mediteranskih igara. Za predsjednika je imenovan Stane Dolanc, sekretar Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKJ-u. Komitet je imao 30 članova . Dužnost potpredsjednika dobili su Stipe Šuvar, Hakija Pozderac i Vjekoslav Viđak. Ostali članovi bili su : Luka Bajakić, Ismail Bajrami, Boris Bakrač, Jure Bilić, Milan Brajević, Azem Vlasi, Aleksandar Demajo, Rrade Dumanić, Trpe Jakovlevski, Ante Jurjević – Baja, Slavko Komar, Marjan Lenarčić, Petronije Makaić, Branko Mamula, Ivo Mrgan, Dodža Nikolovski, Đerđa Peklić, Ivo Perišin, Gojko Sekulovski, Jakov Sirotković, Ante Skataretiko, Branko Tolić, Tone Florijančić, Kasim Husović i Miloš Šumonja. Dakle, Komitet su zastupali predstavnici svih bivših jugoslavenskih republika i pokrajina.

Međunarodni odbor Mediteranskih igara održao je u Splitu 1976. i 1977. dva pripremna sastanka kako bi se definirao program igara, broj sportova, termine i satnice, te stekao uvid u izgradnju sportskih objekata i smještaj sportaša. Na prvoj sjednici Komiteta Mediteranskih igara održanoj u Splitu 12. travnja 1977.g. raspušten je Komitet za pripremu kandidature Splita i osnovana Direkcija VIII. mediteranskih igara kao jedinstveni stručna organizacija Skupštine općine Split i Komiteta VIII.mediteranskih igrara. Uz to formiran je i Izvršni komitet čiji je predsjednik postao Ante Skataretiko. Njegovi potpredsjednici bili su Vladimir Pezo, Artur Takač i Pero Bogunović. Ostali članovi bili su : Luka Bajakić, Marko Čolak, Darko Dujmović, Damir Dumanić, Milan Ercegan, Franjo Frančić, Jovo Galić, Miško Juras, Jozo Smodlaka, Časlav Veljić i Ratko Viličić. Za tajnika je imenova Boris Baranović. Direkcija je imala i svoje organizacijske jedinice : Sektor za sport i tehnologiju, Sektor za uslužne djelatnosti, Sektor za izgradnju objekata, Sektor za financijske poslove, Sektor za marketing i propagandu i Tajništvo neposredno vezano za generalnog direktora Direkcije. Za generalnog direktora Direkcije postavljen je Damir Dumanić, za zamjenika generalnog direktora i direktora sektora za sportove i tehnologiju igara Artur Takač, za direktora Sektora za uslužne djelatnosti Stipe Pleić, za direktora sektora za izgradnju objekata Silvije Dvornik, za direktora sektora financija Zvonko Zavoreo, za direktora Sektora za marketing i propagandu Boris Baranović.

Već 14. listopada 1977. godine održan je inicijativni sastanak Direkcije VIII. mediteranskih igara sa sportskim djelatnicima Splita i 25 sportskih saveza Hrvatske i Jugoslavije. Odlučeno je da se za svaki sport formira Odbor za koordinaciju od istaknutih sportskih djelatnika Splita, Hrvatske i Jugoslavije. Odbori su uglavnom imali 15 do 20 članova. Aktivnostima ovih odbora koordinirao je Sektor sportova. Izrađeni su operativni planovi za pojedine sportove tako da je ostalo samo na sportskim djelatnicima da ih sprovodu. Na izradi operativnih planova za 25 sportova radilo je u pripremnom razdoblju 405 djelatnika Odbora za koordinaciju. Kasnije, u kolovozu 1979. godine ovi odbori su pojačani s još oko 1700 suradnika i volontera.



Ožujak 1978. godine, izgradnja stadiona na Poljudu (fotografija preuzeta iz prvog Bulletina VIII. mediteranskih igara Split 1979)

U želji da VIII. mediteranske igre budu uspješno organizirane, Direkcija MIS-a je odlučila godinu dana prije održavanja Igara, uputit svoje delegate u potencijalne zemlje sudionice, s namjenom uručivanja službenog poziva tamošnjim olimpijskim odborima, odnosno vrhovnim sportskim tijelima, za sudjelovanje na Igrama, te davanja objašnjenja na eventualno nejasna pitanja vezana za Igre.

Odlučeno je da se upute tri delegacije, od po četiri člana, od koji bi svaka, kroz petnaestak dana, posjetila četiri – pet zemalja.
Delegacije su posjetite sljedeće zemlje:
Delegacija“A“: Vladimir PEZO, dr. Ratko VILIČIĆ, Slavko ŽULJ i Vera SKATARETIKO
Zemlje posjete: Francuska, Maroko, Monako i Španjolska
Delegacija“B“: Artur TAKAČ, Jovo GALIĆ, Franjo FRANČIĆ i Radmila PETKOVIĆ
Zemlje posjete: Alžir, Italija, Libija, Malta i Tunis
Delegacija“C“: Luka BAJAKIĆ, Mihovil RADJA, Petar MOHOROVIĆ i Ilonka PERŠIĆ
Zemlje posjete: Egipat , Grčka, Libanon, Sirija i Turska
Albanija, Cipar i Izrael, iako mediteranske zemlje, nisu bile, iz raznoraznih razloga, članice Komiteta mediteranskih igara i zbog toga nisu imale pravo sudjelovanja na Igrama.



Prilikom posjeta Splitu, u listopadu 1977. godine, predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito u društvu Ante Skataretika, predsjednika Izvršnog komiteta VIII. mediteranskih igara, razgleda makete budućih sportskih objekata MIS-a


Igre će ostati poznate po tome što je još osam gradova Dalmacije bilo uključeno u ovaj sportski projekt : Trogir, Makarska, Sinj, Hvar, Šibenik, Zadar,Omiš i Supetar. Ostalo je zapisano da je Split te 1979. godine ugostio sportaše iz 25 sportova, odnosno 186 disciplina, za što je trebalo izgraditi kapitalne objekte koji u to vrijeme nisu postojali. Prije svega, Split je dobio prekrasan stadion, u to vrijeme jedan od najlješih u Europi. Izgrađen je kompleks bazena na Poljudu, kao i velika i mala dvorana na Gripama. Izgrađena je streljana u Stobreču, kompleks teniskih terena na Gripama, kompleks malih dvorana za borilačke sportove na Gripama. Uz to renoviran je stadion HNK Split, košarkaška dvorana na Gripama kao i igralište u Kaštel Gomilici. Zahvaljujući MIS-u i drugi gradovi su dobili razne sportske sadržaje. Trogir je dobio novu sportsku dvoranu, dok je u Omišu obnovljeno nogometno igralište. Nadalje uređen je hipodrom u Sinju, teren za streličarstvo u Supetru na Braču, veslačka staza u Zatonu, nogometno igralište u Zadru i Makarskoj, kao i sportska dvorana na Hvaru.



Makete novoizgrađenih sportskih objekata: Gradski stadion u Poljudu, Sportski centar Gripe i poljudski bazeni


Konačno na VIII. mediteranskim igrama u Splitu sudjelovalo je 2408 sportaša (od toga 399 žena), 882 suca, 25 delegata i 811 sportskih djelatnika što čini ukupno 4126 akreditiranih osoba. Na ovim igama s najviše sportaša bili su zastupljene: Jugoslavija 409 , Italija 368, Francuska 287 i Španjolska 263. Sportaši su se natjecali u 25 sportova što je bio svojevrsni rekord : atletika, biciklizam, boks, dizanje utega, gimnastika, hokej na travi, hrvanje, jedrenje, judo, kajak, konjički sport, košarka, mačevanje, nogomet, odbojka, plivanje, ragbi, rukomet, skokovi u vodu, stolni tenis, streljaštvo, streličarstvo, tenis, vaterpolo i veslanje. Grad Split nije dobio samo funkcionalne sportske objekte nego i prateću infrastrukturu. Izgrađen je veliki putnički terminal na aerodromu u Resniku, pomorsko-putnički terminal u Gradskoj luci, kao i novi RTV centar. Probijanjem tunela kroz Marjan i zahvatima na cestovnim i željezničkim pravcima stvoreni su preduvjeti za rješavanje prometnih problema u gradu i okolici. Izvršen je niz zahvata na rekonstrukciji elektrodistribucijske mreže, vodovodno-kanalizacijskim sustavima, te telekomunikacijskim vezama.



Radovi na tunelu kroz Marjan i slavlje povodom njegova probijanja


Detalj s otvaranja Mediteranskih igara u Splitu 15. rujna 1979. godine, pred 50000 gledatelja


Kako bi se kvalitetno riješio problem smještaja sportaša i pratećeg osoblja, bilo je potrebno završiti drugu fazu izgradnje hotela Marjan i Medena. Kapacitet hotela Medena, prije početka dodatne izgradnje bungalov-naselja, bio je 1240 kreveta, a za Igre je njegov kapacitet povećan na 1956 kreveta. Kapacitet hotela Marjan povećan je s 400 na 610 ležajeva. U sklopu hotela izgrađena je i kongresna dvorana za 600 uzvanika. Za vrijeme održavanja Igara tu je bio smješten glavni press centar. U hotelu Lav bili su smješteni sportski djelatnici i uglednici iz 14 zemalja, sudionica igara. Isto tako rekonstruirani su hotel Bellevue i restorani Adriana i Luxor. Svi ovi građevinski radovi i rekonstrukcije postojećih objekata, koštali su 2,6 milijardi ondašnjih dinara. Split je ovim kapitalnim objektima stekao sve preduvjete za stvaranje vrhunskih sportaša i rezultata.



Panorama splitskog Poljuda u kome se cakle dva bisera: kompleks bazena i Gradski stadion


Čuvena maskota MIS-a (rad dizajnera Oskara Kogoja iz Mirena kraj Nove Gorice) bila je sredozemna medvjedica Adriana. Njezin oblik slova S sugerira sport i Split


Rujan 1979. publika dolazi na sportska događanja na Gradskom stadionu


Znak VIII. mediteranskih igara (preuzeto iz knjige standarda MIS 1979)

Mladen Cukrov