Autori // Mladen Cukrov



Momčad Splita koja je izborila ulazak u jugoslavensku Prvu ligu daleke 1963. u Velenju.
Slijeva stoje: Božidar Škaro - tehniko, Branko Radović, Petar Skansi, Lovre Tvrdić, Ivica Ninćević, Miho Poduje, Zdenko Prug, Vinko Bajrović, Zdenko Prijić – pomoćni trener
Čuče: Ratomir Tvrdić, Ivica Piplović, Zoran Antonini, Igor Katunarić i Petar Mijić

Splitska košarka slavi 50 godina svog prvoligaša, čuvene Jugoplastike

Bila je subota 5. listopada 1963. Košarkašice Splita igrale su odlučujuću utakmicu za opstanak u Prvoj ligi. Protivnice su im bile igračice ljubljanske Olimpije. Na otvorenom košarkaškom igralištu u splitskom predjelu Spinut okupilo se oko 1000 gledatelja kako bi bodrilo svoje ljubimice. Utakmica je bila teška i neizvjesna. Na poluvremenu Ljubljančanke su vodile 40:29. Strah se uvukao u kosti igračicama i prisutnim gledateljima. Početkom drugog poluvremena počela je padati kiša koja je donijela veliki preokret. Igračice Tatjana Zoković, Ana Duplančić i Biserka Jurić postaju sve sigurnije i pune koš ljubljanske Olimpije. Na kraju 67:62 za splitske košarkašice. Svi su u zagrljaju, a trener Hrvoje Čulić slavi veliku pobjedu. Potrčao je prema splitskom košarkaškom sucu Josipu Bulatu s pitanjem što je s muškom momčadi u Velenju. Te večeri se u Splitu slavio opstanak ženske ekipe u Prvoj ligi. Nitko još ništa nije znao što se događa u dalekom Velenju.



Košarkaši Splita: Rato Tvrdić, Petar Skansi i Zdenko Prug iz mladih dana kada su počeli igrati košarku u Splitu. Kasnijih godina postali su
okosnica u igri splitske Jugoplastike i državne reprezentacije.


Kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu igrale su se u to vrijeme u Velenju. Nastupilo je šest momčadi iz bivših jugoslavenskih republika. Momčad Splita, kao prvak Hrvatske, morala je odigrati kvalifikacijske utakmice protiv Slobode (Beograd, Srbija), Ivangrada (Crna Gora), Mlade Bosne (Sarajevo, BiH), Rabotničkog (Skoplje, Makedonija) i Slovana (Ljubljana, Slovenija). Prema propozicijama u Prvu ligu su se trebale plasirati najbolje dvije momčadi. Najveće šanse davale su se momčadi Slovana i Slobode. Momčad Splita nitko nije ozbiljno shvaćao kao jednog od kandidata za prva dva mjesta. Branko Radović je u to vrijeme bio trener i igrač splitske momčadi. Iza sebe je imao dugu i bogatu karijeru. Nastupao je za zagrebačku Industromontažu i beogradske klubove Partizan i Crvena Zvezda. Imao je i 35 nastupa u reprezentaciji Jugoslavije. Povratkom u Split 1960. pokrenuo je mušku košarku i stvorio respektabilnu momčad. Upornim radom i dugogodišnjim iskustvom doveo je svoju momčad do kvalifikacija u Velenju te 1963. Pomoćnik na klupi bio mu je Zdenko Prljić, a tehniko Božidar Škaro. Momčad je jedva skupila novce za put i do zadnjeg momenta se nije znalo da li će se putovati ili ne. Problem je bio u velikoj besparici. Tražilo se rješenje kako doći do novaca za put u Sloveniju. Na kraju je predsjednik kluba Božidar Vidan pronašao spasonosno rješenje. On je kao direktor splitske firme Hrana odvojio količinu brašna čijom se prodajom došlo do spasonosnih novaca. Trener i igrač Branko Radović mogao je odrediti igrače za kvalifikacije: Zoran Antonini, Ivica Piplović, Igor Katunarić, Petar Mijač, Miho Poduje, Vinko Bajrović, Rato Tvrdić, Lovre Tvrdić, Ivica Ninčević, Zdenko Prug, Petar Skansi i Božidar Murgić. Godinu dana ranije Split je igrao kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu u Kragujevcu. U konkurenciji Proletera (Zrenjanin), Borca (Čačak), Slobode (Tuzla), Ljubljane i domaće Zastave, momčad Splita je s dvije pobjede (protiv Ljubljane 86:79 i Slobode 80:65) i tri poraza (Borac 80:94, Zastava 63:70 i Proleter 71:90) osvojila četvrto mjesto. Novi prvoligaši 1962. godine postali su Zastava iz Kragujevca i Proleter iz Zrenjanina.



Zdenko Prijić, centar Splita, postiže koš na igralištu u Spinutu 1961. godine


Godinu dana kasnije Split je bez problema osvojio prvenstvo Dalmacije. Svladani su sinjski Tekstilac sa 108:65, šibenski Partizan 117:31 i dubrovački Jug 119:52. Završni turnir za prvaka Hrvatske, koji je trebao dati predstavnika za Velenje, održan je u Ogulinu. Najveći favorit bila je momčad Radničkog iz Slavonskog Broda. Sudjelovali su još zagrebački klubovi Elektrostroj i Trešnjevka. U prvoj utakmici Split je dobio Elektrostroj 73:60, potom su bili bolji od Trešnjevke rezultatom 61:51. O prvaku Hrvatske odlučivala je utakmica Split – Radnički. Velika drama, Split je pobijedio 54:53. Vodstvo Radničkog se žalilo na suđenje. Interesantno da su tu utakmicu sudili Jovan Kosijer, kasnije izvrsni sportski novinar i Mirko Novosel, kasnije legendarni trener Lokomotive (Cibone) i reprezentacije Jugoslavije. Delegat je bio Vladimir Anzulović Zula, kasnije poznati televizijski komentator.

Tako su košarkaši Splita ostvarili pravo sudjelovanja na kvalifikacijama za ulazak u Prvu ligu, koje se igralo u Velenju. Prvu utakmicu protiv Mlade Bosne Splićani su dobili 73:60. Druga utakmica, na kraju se pokazala kao utakmica odluke, bila je protiv beogradske Slobode. Beograđani su vodili cijelu utakmicu do pred sami kraj, a onda se razmahao Branko Radović. U posljednje 4 minute postigao je čak 16 koševa i odveo svoju momčad do pobjede od 86:84. Nakon toga momčad Splita je dobila Rabotničkog 78:58 i sve je bilo jasno. Splićani su bili na pragu ulaska u Prvu ligu. Pobijedili su i Ivangrad 89:62, a izgubili od Slovana 89:62. Time su stekli pravo da kao drugoplasirana momčad uđu u Prvu jugoslavensku ligu.

Na splitskoj željezničkoj stanici okupili su se najvjerniji simpatizeri, članovi uprave i kompletna ženska ekipa Splita da dočeka svoje junake. Sa svih strana uzvici veselja i podrške. Branko Radović je u listopadu 1963. godine uveo Split u Prvu ligu. On je bio trener i najbolji igrač. Zacrtao je put slave budućim pokoljenjima košarkaša iz Splita. Kao trener osvojio je prvo državno prvenstvo 1971. godine splitskog kluba, tada pod imenom Jugoplastika. Kasnije je klub pod ovim imenom proslavio splitsku košarku diljem Europe. To je svakako interesantan nastavak ove priče.



Branko Radović (Dubrovnik, 5. XII 1933 - Split, 18. XI. 1993)
Kao student igrao je košarku u Zagrebu i Beogradu. U prvenstvu Jugoslavije 1959. bio je najbolji strijelac lige ispred legendarnog Radivoja Korača. Odigrao je , kao vrsni igrač, 35 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije. Njegovim povratkom u Split 1960. počinje uzlazni put splitske muške košarke. Godine 1963. uvodi momčad Splita u Prvu jugoslavensku ligu, a već 1971. osvaja prvo državno prvenstvo pod imenom Jugoplastika. Od tada počinju slavni dani splitske košarke, a za Branka Radovića možemo reći da je otac splitske muške košarke. Za svoje zasluge primljen je, kao počasnik 2007,. u Kuću slave splitskog sporta.



Mladen Cukrov