Autori // Mladen Cukrov

Odmah nakon okupacije Splita od strane Talijana, 6. travnja 1941. godine, rad sportskih klubova je zamro. Jedino su, u razdoblju od 9. svibnja do 12. srpnja 1941. klubovi Hajduk, Nada, Val  iz Donjih Kaštela, Jadran iz Kaštel Sućurca te reprezentacija divljih nogometnih klubova, odigrali deset međusobnih utakmica.

RSK  Split  nije nastupao niti se odazvao na najavljenu utakmicu s  Hajdukom 5. lipnja 1941. Premda su se splitskim klubovima nudili vrlo povoljni i primamljivi uvjeti za nastupe u talijanskim prvenstvima, oni su to odbili. Kad im nije uspjelo milom, Talijani kreću silom. Naime, guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini 19. srpnja 1941. donosi Naredbu da se klubovi koji nisu odjeli Fašističke stranke, proglase nezakonitima, uz objavu kaznenih odredaba, od dva mjeseca do dvije godine zatvora, za neizvršenje (dvojezična Naredba br. 13 od 19. srpnja 1941. godine, objavljena je u Službenom listu Namjesništva Dalmacije u Zadru br. 2 od 1. kolovoza 1941. godine – XIX).

Nakon te Naredbe splitske športske organizacije prestaju s aktivnošću. Klubovi su raspušteni, a klupska imovina, koju članovi uprava u međuvremenu nisu uspjeli skloniti, bila je konfiscirana posebnim Rješenjem prefekta splitske pokrajine dr. Paola Zerbinia br.1844 od 8. studenoga 1941. godine,  koju je imovinu Nezavisna Država Hrvatska, Ministarstvo za oslobođene krajeve, Glavarstvo građanske uprave za Dalmaciju u Splitu, Naredbom glavara građanske uprave Viteza dr. Bruna Nardellija br. 6132 / 44 od 18. svibnja 1944. vratila splitskim klubovima i naložila Kotarskom sudu u Splitu da imovinu upiše u zemljišne knjige. Zbog bojkota sportaša, Talijani nikako nisu uspijevali pokrenuti rad splitskih sportskih organizacija, tako da  su sportsku aktivnost locirali u škole i fašističke omladinske organizacije G.I.L. (Gioventu italiana littorio) i G.U.F. (Gioventu universitaria fascista).

Početkom rujna 1941. u kući Marasovića, ispod Marjana, održan je sastanak  rodoljuba, predstavnika splitskih klubova. Sportski djelatnik Ljubo Prvan pozvao je Marka Čolaka (veslački klubovi Gusar i HVK), Vojka Pavičića (plivački i vaterpolski klub Jadran), Dušana Stipanovića Gusinu (nogometni klub Hajduk) i Mira Šegvića  (jedriličarski klub Labud ). Zajednički zaključak bio je da se organizirano sprovede odluka o potpunom prestanku rada sportskih klubova.

Kada i nakon više od godinu dana okupacije, u nekoliko pokušaja,Talijani nisu uspjeli pokrenuti rad sportskih organizacija, dekretom, objavljenim u dnevniku Il popolo di Spalato, 31. svibnja 1942. osnivaju pet talijanskih klubova: Societa Nuoto Juventus - Spalato (umjesto  Jadrana ), Societa Calcio Spalato (umjesto  Hajduka), Societa Canottieri Dalmazia Spalato (umjesto  Gusara ), Societa Tennis Firule (umjesto Jugoslavenskog tenis kluba Split  i Circolo della Cela  Adria  (umjesto  Labuda ). U tom dekretu navodi se šezdesetak imena članova uprava, od čega je tridesetak bilo talijanskih, a tridesetak splitskih imena. Imena splitskih sportskih radnika, osim dvojice, navedena su bez njihove suglasnosti. Pored javnih poziva, pa čak i prijetnji zbog ne uključivanja, sportaša i sportskih djelatnika u te klubove, objavljenih u Il popolo di Spalato 14. lipnja,18. lipnja i 2. srpnja 1942. odaziva nije bilo.

Za 29 mjeseci talijanske okupacije Splita, od ranije 24 njegovane sportske grane, aktivnost je vegetirala u najskromnijem obliku u šest sportova (atletika, boks, jedrenje, košarka – koja je ustvari tada „rođena“ u Splitu, nogomet i plivanje), a simbolično, bez javnih nastupa, još u četiri sporta (biciklizam, mačevanje, tenis i veslanje).

Nakon kapitulacije Italije i prestanka njene okupacije 8. rujna 1943. godine, osamnaest dana su u Splitu bili partizani. U blizini Splita, u Klisu, vodile su se oružane borbe partizana i Nijemaca, a Split je u više navrata bio bombardiran od strane njemačkog zrakoplovstva i kroz to vrijeme nije bilo nikakvih sportskih aktivnosti. Poslije proboja Nijemaca u Split, od 26. rujna 1943. do 26. listopada 1944. godine,13 mjeseci uspostavljena je vlast Nezavisne Države Hrvatske.

Vlast je odmah imenovala povjerenike za obnovu klubova. Naime, državni ministar dr.Edo Bulat, prema objavi u dnevniku Novo Doba od 8. listopada 1943. imenovao je povjerenike koji će voditi klubove i to : dr. Ivu Stalia za Gusara, Franu Aljinovića i dr. Josipa Čulića za  Jadran, inž. Fabjana Kaliternu za Hajduka, inž. Žarka Deškovića za Labuda i inž. Jerka Ferića za HVK, a naknadno Ivu Gina Giromettu za HPD Mosor. Međutim uvjeti za rad klubova zaista nisu postojali. Kroz tih 13 mjeseci Split je bio potpuno prometno izoliran i vrlo često bombardiran od strane savezničkog zrakoplovstva. Vrlo teški uvjeti života i velika glad, pomanjkanje živežnih namirnica razlog su što splitski športski klubovi nisu ponovno počeli djelovati. U tih 13 mjeseci u Splitu su odigrane svega dvije nogometne utakmice (21. svibnja 1944. Hrvatska mornarica - Njemačka obalna bitnica 8 : 0). U Zagrebu je krajem 1943. i početkom 1944. pokrenuta inicijativa za obnovu Hajduka. Tada su odigrane neke nogometne utakmice i turniri zagrebačkih klubova, prihod  kojih je bio namijenjen obnovi Majstora s mora. Bilo je i drugih akcija za obnovu Hajduka, ali bez uspjeha.

Međutim, partizanima je uspjelo u nepunih mjesec dana obnoviti rad HŠK Hajduk. Naime, od inicijativnog sastanka 9.travnja 1944.g. u Vrdovu, za svega 28 dana, dr.Šimi Poduji uspjelo je sakupiti igrače te uz pomoć ilegalnih organizacija prebaciti ih na Vis, te na sjednici Skupštine na Visu 7. svibnja 1944. obnoviti HŠK Hajduk.

Nakon otpjevane Lijepe naše i pozdrava Jerka Radmilovića u ime Oblasnog rukovodstva Dalmacije, bivši posljednji i prijeratni predsjednik HŠK Hajduk Janko Rodin otpočeo je čitanje referata riječima:  Prije nego prijeđemo, u ovom svečanom času oživljavanja i obnove Hrvatskog športskog kluba Hajduk iz Splita na oslobođenom teritoriju,…

Tek tri mjeseca i šest dana nakon obnove rada HŠK Hajduk, 13. kolovoza 1944. godine, u šapirografiranim vijestima s utakmice u Gravini (Italija), pridodaje se atribut NOVJ pa je sve do 27. travnja 1945. u većini službene dokumentacije u zaglavlju klupskog memoranduma, tiskanog strojopisom, stajao naziv HŠK Hajduk – NOVJ.

Jedinice XXVI. dalmatinske divizije su 26. listopada 1944. godine, u kišno jutro, preko Solinske ceste i tadašnje Tartagline (danas Zvonimirove ulice) ušle u Split i oslobodile grad od okupatora. Nastupilo je vrijeme obnove porušenog Splita putem udarničkih radnih akcija u organizaciji JNOF-a (Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta ). Kao posljedica mnogih savezničkih bombardiranja bilo je mnogo porušenih zgrada i zatrpanih ulica. Prvenstveno su se obnavljali gospodarski i komunalni objekti, ali su se počeli uređivati i sportski objekti. Bilo je to vrijeme u kome su se još uvijek vodile teške  borbe i u kome se teško živjelo. Osnovana je nova vlast u gradu pod imenom Gradski narodno oslobodilački odbor Splita, a sa Visa se preselio i Oblasni NOO  (Narodno oslobodilački odbor) za Dalmaciju. Od strane USAOH-a za Dalmaciju (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske) određeni su bivši sokolaši Žarko Vrcan i Veljko Rožić za obnovu sporta u Dalmaciji. U Gradskom odboru USAOH-a  Split za fizičku kulturu bio je zadužen Ivo Tomić. On je zajedno s Tonkom Abrus, Litkom Jungbauer i Markom Letom pokrenuo obnovu splitskog sporta.

Hajduk se vratio u Split 3. studenog 1944. i četiri dana poslije, 7. studenoga, u čast Oktobarske revolucije, odigrao prvu utakmicu u oslobođenom Splitu. Pred 4000 gledatelja, rezultatom 6 : 1, pobijedio je momčad  I. dalmatinske divizije. Tri dana kasnije, 23. prosinca, Hajduk je pobijedio reprezentaciju VIII. korpusa sa 7 : 2. Najznačajnija sportska priredba bila je nogometna utakmica odigrana 26. prosinca 1944. na Hajdukovom igralištu pred 8000 gledatelja, kada je Hajduk NOVJ pobijedio reprezentaciju Velike Britanije sa 1 : 0 i tako se revanširao za poraz od 2 : 7 nanesen u Bariju 23. rujna 1944.

Momčad Hajduka s trofejima kao najuspješnija momčad Banovine Hrvatske 1940.-41.
Momčad Hajduka prvaka Banovine Hrvatske u sezoni 1940./41. Stoje slijeva: Miljenko Krstulović, Anđelko Marušić, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić, Frane Matošić, Ivo Alujević i Jiri Sobotka. Čuče slijeva: Miljenko Batinić, Gajo Raffanelli, Ive Radovniković i Slavko Luštica. Fotografija je nastala prilikom zadnje službene utakmici pred Drugi Svjetski rat. U zadnjem kolu prvenstva Banovine Hrvatske u Splitu, 19. ožujka 1941. godine, kada je Hajduk na Starom placu pobijedio Split sa 9:0 i tako potvrdio titulu prvaka Banovine Hrvatske za sezonu 1940. / 41.

Izgled zapadne drvene tribine Hajdukovog igrališta za vrijeme Drugog svjetskog rata. Igralište je bilo devastirano i zapušteno
Izgled zapadne drvene tribine Hajdukovog igrališta za vrijeme Drugog svjetskog rata. Igralište je bilo devastirano i zapušteno.

Košarkaši Zadra i Splita, članovi GUF –a, odigrali su u studenome 1941. utakmicu u Splitu
Košarkaši Zadra i Splita, članovi GUF –a, odigrali su u studenome 1941. utakmicu u Splitu.

Detalj s utakmice reprezentacija Zadra i Splita, članova GUF –a (Gioventu universitaria fascista), odigrane u Splitu u ožujku 1943.
Detalj s utakmice reprezentacija Zadra i Splita, članova GUF –a (Gioventu universitaria fascista), odigrane u Splitu u ožujku 1943.



Trening igrača Hajduka i Krupe pred Drugi svjetski rat. Na fotografiji se može vidjeti kako je izgledao Stari plac u to vrijeme
Trening igrača Hajduka i Krupe pred Drugi svjetski rat. Na fotografiji se može vidjeti kako je izgledao Stari plac u to vrijeme.

Povratak  igrača Hajduka  NOVJ  s Visa u Split  3.  studenoga 1944. Povratak  igrača Hajduka  NOVJ  s Visa u Split  3.  studenoga 1944.

Priredio: Mladen Cukrov