Knjiga poezije koju držite u rukama u sebi nosi cijeli jedan vinograd ustihovljenih grozdova i uglazbljena vina. Na dosad rijetko viđen način pjesnik Enes Kišević nastavlja misao Li Tai Pea, Rumija, Rudakija, Omara Hajama, Omara ibn al Farida unoseći u jezik čas miris Istre, čas Dalmacije, čas otoka, srednje Hrvatske, Dubrovnika, zagrebačkih duhovnih purgera...U katrenama, vezanima tercinama, ili izlomljenim aleksan-drincima pjesnik točnošću i tečnošću pitka vina uspijeva raz-vedriti i vinogradara, i agronoma, a, čini se, nije ni mudracu ni pilcu naodmet. Ne bismo pogriješili kada bismo rekli i to da se ova knjiga može »upodrumiti« uz bačve, može se nositi u džepu, a možete je držati i na svom radnom stolu. Ona u sebi sadrži sve osobine dobra vina: žitka je, trpka, nježno-žuhka, vedra i, što je najvažnije – nikad je ne možete »ispiti« do kraja. Iz pjesnika progovara sam duh vina, a taj duh je k tome još ozvučen stihovima koji će zasigurno često biti citirani.
Vino je često mitologizirano u velikom bazenu svjetske poe-zije, ali ne i u nas. Stoga je 101 oda vinu iznimna domaća pjesnička varijacija na temu »ideologije vina«.
Slavoj Žižek: O nasilju
Nasilje je posvuda oko nas, a ipak ga nismo u stanju objasniti ili se pomiriti s njim. Provokativna teza slovenskoga filozofa Slavoja Žižeka u njegovoj najnovijoj knjizi O nasilju glasi da je nasilje koje jasno vidimo (ono koje čini jasno prepoznatljiv počinitelj) zapravo proizvod skrivenog nasilja, onog koje tvori naš politički i ekonomski sustav.
Vidljivo terorističko ili zločinačko nasilje često puta se čini kao narušavanje "normalnog", mirnog stanja stvari. Ono što Žižek naziva "skrivenim" nasiljem zapravo stoji u pozadini našeg normalnog stanja. Takvo nasilje unutar samog sustava na kojem se temelji naše društvo nije na prvi pogled vidljivo, ali za Žižeka ono je ključno za razumijevanje pojava koje bi se inače percipirale tek kao iracionalne provale nasilja. Strastveno zagovarajući osvještavanje takvog stanja, Žižek svoj beskompromisni pogled usmjerava prema demokracijama u kojima živimo i kojima vladaju ekonomski imperativi. Žižek istražuje krvave totalitarne režime protekloga stoljeća i nasilje koje se može nazvati "božanskim". Koje opcije još uvijek imamo na raspolaganju?
Oslanjajući se na visoku i popularnu kulturu, Kanta, Lacana, viceve i recentne filmove, Žižek se protiv sustava bori sa stilom i manirama istinske filozofske ikone. On liberalizam suprotstavlja fundamentalizmu i analizira filantropiju, politiku straha, jezično nasilje, kao i što to znači biti "tolerantni" susjed.
Michael D. O'Brien: Sofijina kuća
Radnja novoga romana Michaela D. O'Briena, jednoga od najpoznatijih suvremenih književnika kršćanske inspiracije, Sofijina kuća, za razliku od prethodnih romana koji su smješteni u suvremenost i za temu imaju apokaliptična zbivanja, događa se za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a smještena je u Poljskoj, točnije u Varšavi koja se nalazi pod nacističkom okupacijom.
Glavni lik, poljski knjižar Pawel Tarnowski pruža utočište Davidu Schaferu, židovskom dječaku koji je pobjegao iz varšavskoga geta. Tako tijekom zime 1942.-1943. njih dvojica razgovaraju o dobru i zlu, grijehu i otkupljenju, o književnosti i filozofiji te o brutalnoj stvarnosti koja ih okružuje.
Kroz radnju romana prepunu ljudske topline i jednostavnosti, te kroz dijaloge bremenite metafizičkim pitanjima o smislu života, ljubavi, vjeri itd. O'Brien čitatelju oslikava dubinu ljudske duše i naglašava dostojanstvo svakoga čovjeka.
Noam Chomsky: Promašene države
Sjedinjene Američke Države učestalo nameću pravo vojnog interveniranja protiv „promašenih“ država diljem svijeta. U knjizi koju smo s nestrpljenjem očekivali i koja predstavlja nastavak svjetskog bestselera Hegemonija ili opstanak, Noam Chomsky okreće priču i otkriva da Sjedinjene Države dijele brojna zajednička obilježja s ostalim promašenim državama – upravo zbog toga, Sjedinjene Države predstavljaju veliku prijetnju za Amerikance i čitav svijet.
Promašene države, piše Chomsky, nisu sposobne ili voljne „zaštititi svoje građane od nasilja ili potpunog uništenja“ te „smatraju kako su same izvan dosega domaćeg i međunarodnog prava“. Razmatrajući recentna zbivanja u vanjskoj i unutrašnjoj politici Sjedinjenih Država, Chomsky otkriva planove Washingtona za dodatnu militarizaciju planeta, čime se uvelike uvećava opasnost od nuklearnog rata; razmatra opasne posljedice okupacije Iraka, govori o nasilnim smjenama režima i terorizmu te propituje izborni sustav Sjedinjenih Država koji je sačinjen s ciljem uklanjanja izvornih političkih alternativa i sprečavanja istinske demokracije.
Snažna, promišljena i iscrpno dokumentirana, knjiga Promašene države nudi opsežno razmatranje globalne supersile koja je davno prisvojila pravo na preoblikovanje drugih nacija. Sustavno razlažući sliku Sjedinjenih Država kao svjetskog uzora demokracije, Promašene države zasigurno su najkoncentriranije – i najvažnije – kritičko djelo Noama Chomskog.
Joseph Ratzinger: U početku stvori Bog
U knjizi ''U početku stvori Bog'' Joseph Ratzinger (papa Benedikt XVI.) progovara o biblijskom konceptu pojma stvaranja. Upravo ta tema često dovodi do konflikata između fundamentalista koji biblijski tekst drže znanstvenim i povijesnim te racionalista koji nastoje odvojiti Boga od stvaranja. Ratzinger u ovoj knjizi nasuprot tome iznosi autentično katoličko stajalište.
Obilno navodeći tekstove Svetoga Pisma on rasvjetljava mnoge teme kao što su razložnost vjere u Boga stvoritelja, razumnost stvaranja, značenje biblijskog izvještaja o stvaranju, stvaranje čovjeka, grijeh i otkupljenje itd.
Posljednje poglavlje posvećeno je posljedicama koje za čovjeka ima vjerovanje u svijet stvoren od Boga, nesvodiv na samu materiju. Teme stvaranja, odnosno teme početaka svijeta i ljudskog života, u svjetlu ideološkog sukoba evolucionizma i kreacionizma u suvremenoj intelektualnoj areni sve intenzivnije dolaze do izražaja pa ova knjiga ima iznimnu aktualnost.
Pisana jasnim i zanimljivim jezikom, bit će od koristi vrlo širokom krugu čitatelja, svima onima koje zanima odnos između vjere i znanosti.
Susan Holen Hoeksema: Žene koje previše razmišljaju
Budite li se noću, pokušavajući predvidjeti potrebe svoje djece ili stvoriti strategiju skrbi za svoje ostarjele roditelje? Potiče li vas vaša karijera da neprestano razmišljate o učinjenim izborima i o onima s kojima ćete se suočiti? Muče li vas negativne misli o vlastitom tijelu ili zdravlju? Nosite li se teško s gubicima i neuspjesima?
Mnogo je razloga da budemo sretne i osjećamo sigurnost. Ipak, mnoge od nas u trenutku stanke u obavljanju dnevnih aktivnosti bivaju uvučene u vrtlog zabrinutosti, razmišljanja i nekontroliranih osjećaja koji sve više i više usisava naše emocije i energiju. Zahvaća nas epidemija pretjeranog razmišljanja - i odnosi bujica negativnih misli i osjećaja, koji nas preplavljuju, narušavajući našu djelotvornost i zdravi život. Muče nas temeljna pitanja: Tko sam? Što činim s vlastitim životom? Što drugi misle o meni? Zašto nisam sretna i zadovoljna? Odgovore ne nalazimo lako i brzo, stoga istražujemo, razmišljamo i brinemo sve više.
Maša Kolanović: Sloboština Barbie
Godine Mašina odrastanja bile su vrijeme kada su se rušila carstva. Tako bi se to reklo u bajkama i historiografskim analizama.
Ustvari, bilo je to vrijeme rata u Hrvatskoj, vrijeme 1991. O tom olovnom i herojskom vremenu, kada su i voditelji televizijskoga dnevnika govorili malo glasnije, da ih se čuje i bez mikrofona, puno se toga pričalo i svjedočilo, ali zapravo i nije bilo knjiga iz kojih bi se moglo saznati kako je to zapravo bilo. Eto, recimo, u Novom Zagrebu, u Sloboštini. Ovo je knjiga i o tome, ispričana tako pametno i dobro da će na nekim mjestima čitatelj osjetiti silan ponos, jer će pomisliti da to on priča, a ne Maša. A onda, kad dođe sebi, shvatit će da i nema većeg komplimenta jednoj knjizi pisanoj s kraja djetinjstva.
Za urednike ženskih, obiteljskih i senzacionalističkih magazina, ovo je knjiga o Barbie generaciji, koja još pamti Jugoslaviju i socijalizam, ali je stvarno odrastala i formirala svoje stavove i interese u devedesetima. To je i zadnja generacija koja se sasvim ozbiljno igrala lutkama. Kasnije su prevladale igračke na struju, raspala se obitelj kao temeljna ćelija društva i dječje igre, lutke su postale neuvjerljive kao što su, nekoliko desetljeća ranije, neuvjerljive postale bajke.
Pritom, tu ekipu koja Mašu bude čitala u Barbie ključu unaprijed bi trebalo upozoriti kako ovo nije nikakva laka literatura, premda se vrlo lako čita. Teška je kao onaj jednonogi olovni vojnik H. C. Andersena. To nije ni ženska literatura, premda ćete teško naći ženskije od nje i premda su rod i spol u ovoj knjizi važni onoliko koliko su važni i u dječjim igrama. Dakle, ništa od toga ne može ni biti važnije. Ovo nije ni literatura koja bi vas na bilo koji način mogla relaksirati ili osloboditi, ili vam učiniti ono što vam čine knjige s najistaknutijih polica u knjižarama. Sloboština Barbie strašna je, smiješna i mračna kao djetinjstvo. Ona je posljednje djetinjstvo u Jugoslaviji i prvo u Hrvatskoj.
(Miljenko Jergović)
Katherine Mansfield: Blaženstvo i druge priče / Vrtna zabava
Bezbrižan oblačak prelebdi preko Mjeseca. U tom trenutku pomračenja more zašumi duboko, nespokojno. Onda oblak otplovi dalje, a šum mora pretvori se u blijedo mrmljanje, kao da se prenulo iz mračna sna. Sve je mirovalo.
Kad dočitamo četrnaest novela iz zbirke Blaženstvo i druge priče, ova slika, dostojna velemajstora melankolije romantičnoga pejzažnog slikarstva, u nekoliko naizgled letimičnih poteza gubi svaku bezazlenost. Za pobuđene i probuđene, završne rečenice Mansfieldičine pripovijetke U Uvali pravo su otkrivenje. Iz njih bismo se čak usudili iščitati obrazac i program mansfieldovske pripovijesti - kad ta osobita vrsta ne bi izmicala svođenju i prelijevala se preko svih kalupa. Priča se naoko rada ni iz čega, neprimjetno dolazi do iznenađujuće tjeskobna vrhunca, da bi se potom jednako brzo rasplinula. No smiraj redovito prati osjećaj zebnje. Možda se sve vratilo u ravnotežu i opet zamrlo, ali ništa više ne će biti kao prije. Vrhunac jest činjenično tričav - nijema bura u kapi vode, poput oblaka koji je načas zastro mjesec - no daje neočekivan uvid.
Gustave Flaubert: Rječnik uvriježenih mnijenja
Pitanje napretka ili vječnog ponavljanja povijesti jedno je od temeljnih problema povijesne znanosti. To pitanje je toliko učestalo da je poprimilo i svoje svakodnevne verzije, tipa 'ništa se ne mjenja' ili 'ipak je malo bolje nego prije'.
Pred kraj 2007. pojavile su se dvije knjige koje ponajbolje testiraju koliko se društvo mjenja ili stagnira, a da niti jedna od njih nisu niti povijesne niti sociološke studije. Prva od njih slavni 'Rječnik uvriježenih mnijenja' koji je sastavio Gustav Flaubert, a koji je rezultat njegovog cjeloživotnog sakupljanja informacija koje su cirkulirale najširim društvenim slojevima, te su vrijedile kao prirodne datosti.
Danas je većina tih 'uvriježenih mijenja' pomalo izgubila na razumljivosti jer su neke stvari postale svima dostupne, na primjer posuda za ispiranje usta bila je znak obilja u kući, ali većina njih i danas dobro funkcionira u razgovorima kao što je to teza o tome da je praksa nadmoćna teoriji. Ovaj 'Rječnik' jedan je od vrhunaca Flaubertovog djela, a vrlo vjerovatno je i on sam uživao u njegovom sastavljanju jer je općepoznata stvar njegova opsesija razbijanja 'uvriježenih mnijenja', najpoznatiji primjer je skandal koji je pobudio izlazak romana 'Gospođa Bovary' u kojem su srušeni stereotipi o ljubavi udane žene. 'Rječnik uvriježenih mnijenja' dokazuje da povijest napreduje, ali i da se ponavlja.
Miguel de Unamuno: Život Don Quijota i Sancha
Žudnja za slavom i čuvenjem predstavlja intimnu duh kihotizma, njegovu esenciju i njegov rezon postojanja, no ako slavu i čuvenje on ne postiže pobjeđujući gorostase i ispravljanjem krivdi i nepravdi, onda to čini pojenjem na mjesečini i pastirskim živovanjem.
Radi se zapravo o tome da ovjekovječimo ime ne samo u sadašnjem vijeku nego i u budućim vijecima, da živujemo u spomenu ljudi. Radi se o tome da se ne umre! Da se ne umre! Ne umre! To je konačni i posljednji rezon, rezon rezonâ kihotskog ludila. Žudnja za životom, žudnja za vječnim životom - ona ti je podarila besmrtni život, senor moj, Don Quijote; san tvoga života bio je i jest san o neumiranje. (...)
