Vladimir Nabokovpostiže puninu svoga umjetničkog izričaja upravo u romanu Blijeda vatra, objavljenom 1962. godine, netom nakon što ga je jednodušno oduševljenje kritike i publike romanom Lolita vinulo među međunarodne književne velikane. Blijeda vatra nudi preobilje varljivih užitaka, čija je središnja os spjev od 999 stihova, napisan pred smrt autora, pjesničkog genijalca Johna Shadea. Pjesmu prati predgovor i komentar profesora Charlesa Kinbotea, koji plete svoju udivljenu literarnu analizu usporedo s fantasičnom pričom o ubojici na tragu svrgnutome i izgnanome kralju Zemble, koji možda jest, a možda i nije alter ego samoga profesora.

Gotovo pedeset godina otkako je napisan, ovaj se veličanstveni roman napokon pojavljuje hrvatskom prijevodu, u nadahnutoj interpretaciji Mate Marasa.

Debitantski roman Chloe Aridjis, "Knjiga oblaka", impresionistički je portret Berlina nakon pada Zida. Tatiana, mlada Meksikanka sklona napadima intenzivnog osjećaja usamljenosti, preuzima posao transkribiranja diktafonskih snimki razmišljanja doktora Weissa, eminentnog povjesničara grada koji se često mijenja. Posao kod tog povučenog kroničara dovodi je k Jonasu Krantzu, meteorologu odraslom u umjetnom okružju Istočne Njemačke, koji je opsjednut nastankom, evolucijom i konačnim rasapom oblaka na nebu, kojem stalno mijenjaju izgled. Veza s Jonasom dovodi Tatianu ujedan od mnogih podzemnih berlinskih svjetova...

Bennie je ostarjeli bivši panker i vlasnik diskografske kuće. Sasha je njegova asistentica, strastvena mlada žena s problemima. Iako dijele gotovo sve, jedno o drugome ne znaju gotovo ništa — ništa o ljudima i glazbi koji su ih mijenjali, o vremenu koje ih je drobilo po životnim pozornicama od New Yorka i San Francisca do Napulja i Afrike.

A između Bennieja i Sashe cijeli je svijet, i Jennifer Egan će nam ga pokazati. Pet desetljeća glazbene industrije (od pankerskih klubova San Francisca 70-ih do koncerata pod nadzornim kamerama u New Yorku bliske budućnosti). Zelja za životom i želja za samouništenjem.

Likovi (ljudi!) koji nam se uvlače pod kožu dok rade stvari koje ne bi trebali raditi, ponašajući se tako veličanstveno, izluđujuće ljudski.
I ljubav, i mudrost, i tuga - vrijeme koje nas nemilosrdno sustiže.

Proslavljeni njemački nobelovac Günter Grass u ovoj briljantnoj autofikcijskoj knjizi donosi mozaičan te očuđujući pogled na vlastiti život kroz oči svoje djece i, ne manje važno, jedne sasvim neobične fotografske kutije.

Osmero već odrasle djece okuplja se tijekom više mjeseci ne bi li ispripovjedilo i zabilježilo difuzna sjećanja o odrastanju, svom ocu, slavnom piscu, i Mariji, fotografkinji i obiteljskoj prijateljici čija mu fotografska bilježenja svakodnevice služe kao nepresušno, katkad i nužno, vrelo inspiracije za njegova djela.

Marijina je stara Agfa kutija, međutim, sve prije no jednostavna naprava za bilježenje. Preživjevši ratno razaranje i požar berlinskog ateljea, kutija je postala jedinstvena naprava za prikaz, evociranje i projekciju prošlosti, budućnosti i, iznad svega – želja. Naizgled obične, svakodnevne fotografije prikazuju događaje u rasponu od priželjkivanih no nikad realiziranih veza i odnosa, do pomorskih udesa, ratnih razaranja i pada Berlinskog zida. Ukratko – istovremeno globalnu povijest i mnoštvo sasvim osobnih povijesti stoljeća koje smo ostavili za sobom.

Oscaru, simpatičnom ali katastrofalno debelom štreberu iz geta, život nikada nije bio lak. On je romantična duša iz New Jerseya, koja sanja o tome da postane dominikanski J .R. R. Tolkien, a najviše od svega da pronađe ljubav. No zahvaljujući fukúu, pradavnom prokletstvu koje naraštajima prati Oscarovu obitelj, osuđujući ih na zatočeništvo, mučenje, nesreće s tragičnim ishodom i, prije svega, nesretne ljubavi. Oscar, koji još uvijek sanja o prvom poljupcu, tek je posljednja žrtva - sve do tog sudbonosnog ljeta za koje odluči da će mu biti posljednje.

Zapanjujućom energijom i uvidima, Junot Díaz nas uranja u urnebesne živote našega junaka Oscara, njegove odbjegle sestre Lole i žestoke majke, ljepotice Belicije, te u epsko putovanje obitelji iz Santo Dominga, preko Washington Heightsa do Bergenline Avenue u New Jerseyu i natrag. Napisan neobično toplo i humoristično, "Kratak, čudnovat život Oscara Waoa" prikazuje zapanjujuću viziju doživljaja suvremene Amerike i beskrajnu ljudsku sposobnost preživljavanja – uza sav rizik – u ime ljubavi.

Ostvarivši zbiljski književni doseg, ovaj roman potvrđuje Junota Díaza kao jednog od najboljih i najuzbudljivijih pisaca našega doba.

Williamu Sydneyu Porteru, kojeg milijuni čitatelja znaju po pseudonimu O. Henry, mora se priznati da je, osim što je skovao kod nas sve prepoznatljiviji izraz "banana republika", uspio novinsku kratku priču uvrstiti na kartu svjetske literature. Prezrenu je formu uzdigao na nivo umjetnosti!
Posebno je zanimljivo da je, poput Karla Maya ili Cervantesa, prve priče napisao u kaznionici, a pseudonim je sastavio od imena svojeg zatvorskog čuvara.

O. Henryeve priče zacijelo ne bi bile tako privlačne da nije razvio vlastitu narativnu tehniku u kojoj su najdojmljiviji neočekivani obrat i efektna kvaka na svršetku. Dometnemo li maštoviti početak i briljantan zaplet te ležeran ton, duhovitost i šarm, a sve to posloženo na svega par stranica, razumljivo je da Amerikanci i danas, stoljeće nakon objavljivanja, rado posežu za O. Henryevim "Zimzelenim pričama".

Unatoč hvalospjevima autor je iz nejasnih razloga u Europi manje poznat, u nas gotovo nikako. Stoga Šareni dućan s jasnim razlogom i radošću upozorava literarne šmekere, a i šire čitateljstvo, na jednog od najboljih američkih pisaca kratkih priča. Pokušate li nakratko zanemariti društvene mreže, internet, mobitel, i ostale novovjeke gutače vremena i uzeti ovu staromodnu knjigu.

Priča počinje vrlo daleko, na ulicama Adena, i vrlo davno, u sparno ljeto 1935. Džami je deset godina; odrastao je u sirotinjskoj četvrti toga starog grada, učeći kako preživjeti među uličnim deranima i lučkim skitnicama. Kada izgubi sve, preživjeti može jedino ako nađe oca, koji je nestao prije mnogo godina.

I tako počinje epsko putovanje pješice, na devi, u kamionu i vlaku, kroz ratom razdiranu Eritreju i Sudan do Egipta, Palestine i naposljetku ledenog kraljevstva Britanije o kojem je Džama čuo u Jemenu.

Priča o putovanju jednog dječaka istodobno je i pripovijest o tome kako se Drugi svjetski rat odrazio na Afriku i njezine ljude; pripovijest o progonstvu i preživljavanju, živopisna priča o ljubavi, prijateljstvu i bezgraničnoj nadi.

"Dobar dan, lijenosti" odjeknula je među francuskom birokracijom otprilike kao Komunistički manifest u svoje doba među lumpenproletarijatom napokon je netko napisao nešto za normalne ljude koji smatraju da je rad dosadna i naporna pojava koju valja izbjegavati...
Marta Štos, Jutarnji list

...iako na prvi pogled poput humorističnoga štiva, "Dobar dan, lijenosti" prilično je subverzivna. Glavna je teza C. Maier kako ne samo da možeš biti lijenčina i izvuči se, nego će upravo takav odnos prema poslu pridonijeti tvojem usponu na hijerarhiskoj ljestvici..
Iris Kuvačić, Banka

"Dobar dan, lijenosti" postala je događaj jeseni u knjižarama širom Francuske. Taj pamflet, duhovit i lagan za čitanje, demoralizirao je francuske zaposlenike.
Liberation

Corine Maier, autorica "Dobar dan, lijenosti", vrste zabušatskoga manifesta, preko noći je postala antikulturalna junakinja ohrabrujući zaposlenike diljem zemlje da usvoje njezinu strategiju "aktivnog neangažmana"
The New York

Za mnoge suvremene prosvijećene liberalne mislioce, kao i za većinu političke ljevice, zlo predstavlja zastarjeli pojam. Ono suviše podsjeća na konačne sudove i metafizičke izvjesnosti da bi bilo prihvatljivo u modernom dobu. U ovoj dovitljivoj i lako prohodnoj knjizi istaknuti marksistički teoretičar Terry Eagleton iznenađujuće ustaje u obranu stvarnosti zla, oslanjajući se na književne, teološke i psihoanalitičke izvore kako bi pokazao da zlo nije puka srednjovjekovna izmišljotina, nego stvarni fenomen i posve opipljiva snaga u današnjem svijetu.

U knjizi koja obuhvaća teme od svetog Augustina do alkoholizma, preko Tome Akvinskog i Thomasa Manna do Shakespearea i holokausta, Eagleton promišlja strašan položaj onih ukletih duša koje naizgled uništavaju bez ikakva razloga. Pritom postavlja čitav niz zanimljivih pitanja: Je li zlo doista oblik ništavila? Zašto se ono pokazuje toliko glamuroznim i zavodljivim? Zašto se dobrota čini tako dosadnom? Mogu li ljudi doista uživati u uništavanju koje uopće nema racionalnog razloga?

Čak i danas ima eksperimentalnih rezultata koje najveći znanstveni geniji ne mogu ni objasniti ni opovrgnuti. U prošlosti su slične anomalije drastično mijenjale naš svijet: u 16. stoljeću, skup nebeskih nepravilnosti razotkrio je Koperniku da se Zemlja vrti oko Sunca, a ne obratno. U knjizi "13 stvari koje nemaju smisla" fizičar Michael Brooks govori o trinaest suvremenih anomalija koje se preobražavaju u otkrića sutrašnjice.

Gdje je 96% svemira? Jesu li NASA-ini znanstvenici već našli dokaze za život na Marsu? Ako nijedno istraživanje nikad nije uspjelo nepobitnopokazati da placebo-efekt djeluje, zašto je taj efekt danas jedan od glavnih oslonaca medicine? Je li signal iz svemira 1977. bio poruka izvanzemaljske civilizacije? Dodirujući područja od kemije do kozmologije, od psihologije do fizike, Michael Brooks uvjerljivo dočarava uzbuđenje i kontroverziju oko nepoznanica u znanosti.

Najznačajniji roman jednog od najpoznatijih kanadskih književnika Timothyja Findleyja. Potresna drama o uništenju svijeta, s neobičnim i izuzetnim likovima: tiranin Noa i njegova samosvjesna supruga, gospođa Noyes; star i nesnosan Jahve; zbor raspjevanih ovaca; jednorog kojeg čeka okrutna smrt...

Iz poznate priče o Noi i njegovoj arci Findley je napravio originalno, snažno i suvremeno djelo. Biblijski motivi i likovi u 20. stoljeću i umorni Jahve koji kao da je na samrti, junaci su maštovite i okrutne igre u kojoj je pobjeda neizvjesna. Roman donosi mračnu priču o borbi za vlast i protiv nje, o raspadu obitelji, borbi za bližnje i za vlastitu kožu, ubojstvima i silovanjima, obredima i znanstvenim pokusima, demonima i anđelima…

"Roman je to koji govori o smrti, ne o tjelesnoj smrti, već o svakoj vrsti smrti. Ono što me pritom zanimalo jest predodžba o živima kao o česticama smrti, smrti vremena, smrti snova, smrti idealā, smrti na koju se svodi svako rođenje... Budući da je riječ o smrti općenito, u svim njezinim dimenzijama, palo mi je na pamet da bi roman trebao imati cirkularnu narativnu strukturu koja bi upućivala na vječnost... Tijekom tri godine, koliko sam ga pisala, nisam se mogla odlučiti hoće li glavna junakinja umrijeti ili ne..."

Riječ je o istinskoj lirskoj "sagi", gotovo o svojevrsnoj golemoj pjesmi u prozi, tako da je čitajući "Moje suosjećanje" naprosto nemoguće ne osjetiti kako se u autorici ove proze krije vrsna pjesnikinja.

Dok New Orleansom hara uragan Katrina, dok popuštaju nasipi, a bujice drobe krhke drvene kuće i nose sve što im se nađe na putu, ljudi su prepušteni sami sebi. Pomoć je spora i nedostatna, a prisutnost televizijskih kamera tragediju pretvara u okrutni reality show. Zarobljena na tavanu poplavljene kuće bez vode i hrane, sva ta događanja promatra Zola Jackson, šezdesetogodišnja crna učiteljica u kojoj Katrina budi sjećanja na uragan Betsy koji je poharao New Orleans četrdeset godina ranije - upravo one godine kad je rodila sina jedinca Caryla.

Pored problema majčinstva Zola se u svojim monolozima bavi i temama vjere, ljubavi, solidarnosti te međuljudskim i međurasnim odnosima, bolno karakterističnim za priču s američkog juga.

Kada roman počinje poglavljem naslovljenim Antonin Artaud, u kojem je riječ o njegovu boravku u sanatoriju, a završava osvrtom na Zeliga, filmski lik Woodya Allena, jasno je da autorica želi otvoreno ispisati abecedu psihološkoga poremećaja koji naziva ludilom ili melankolijom. No dok Artaud svjesno za sebe kaže da je veliki pjesnik, glavni lik romana, ujedno i autentični model iz autoričine zbilje, njezin otac, želi biti nitko.

Sjeverna Irska. Sedamdesete godine. U gradu Derryu vlada gotovo ratna atmosfera. Noću se čuju pucnjevi, eksplozije i neprestano se osjeća miris paljevine, ulicama prolaze patrole vojnika, svako malo izbijaju nemiri.

Glavni lik, dječak Joe Logan raste u sputavajućem okružju sebičnog oca koji praktički ne ustaje iz kreveta i aktualnu je stvarnost zamijenio gorkim sjećanjima na svoje "herojske dane" u irskom oslobodilačkom pokretu, zatim krute majke privržene visokomoralnim načelima, koja je izmučena teškim radom i neprestanom brigom za svoje sinove, starijeg brata koji se vratio s putovanja s novcem i pištoljem u džepu, željan da nastavi očevim gerilskim stopama s naivnošću mladića koji se još nije suočio s okrutnom zbiljom, te stroge školske učiteljice koja nema razumijevanja za Joeovu sklonost pjesništvu.

Roman "Sjene na našoj koži" u godini je objavljivanja (1977.) prepoznat kao "malo remek-djelo" i ušao je u uži izbor za nagradu Booker.

Jedan od ponajboljih suvremenih američkih pisaca T. C. Boyle u romanu "Žene" priča o životu genija, vizionara te jednoga od najvećih i najoriginalnijih arhitekata i dizajnera dvadesetog stoljeća Franka Lloyda Wrighta.

Impresivna životna priča ispripovijedana je kroz vizuru izmišljenog Wrightova učenika Japanca Tadashija Sata. Kroz priču o četiri žene, posljednjoj supruzi Olgivanni, plesačici rodom iz Crne Gore, Kitty, odanoj prvoj supruzi i majci šestero djece, Mamah, ljubavnici i srodnoj duši, koju je, zajedno s njenom djecom, ubio sluga, te drugoj supruzi, strastvenoj, kompleksnoj umjetnici i istinskoj femme fatale početka 20. stoljeća Maude Miriam Noel, Boyle je ispričao drugačiju, nevjerojatno uvjerljivu fikcionalnu biografiju Franka Lloyda Wrighta.

Ovo je roman o razbijanju stereotipa, o rušenju granica, o publicitetu i žutom tisku, o arhitekturi, ali nadasve o čovjeku koji se zaljubljuje ludo i snažno te jednako tako postaje hladan i ravnodušan.

"Ples zmajeva", poput prethodnih knjiga u serijalu, razvija zaplete još nekoliko koraka dalje i pritom produbljuje sve postojeće zavjere, kao i one o kojima do sada nismo ništa znali, što kod Martina naravno ne znači da ne postoje. A tko u ovom tomu ne kuje urotu protiv svih, bolje da i nema "svoje" poglavlje.

Jon, Tyrion i Daenerys nose glavninu prvog dijela "Plesa zmajeva" u kojem se uglavnom radnja vremenski poklapa sa zbivanjima koja su opisana u "Gozbi vrana", tako da tek čitanjem ove knjige stječemo cjelovitu sliku događanja.

I mali i veliki igrači dobit će svoju ulogu na širokoj Martinovoj pozornici, na kojoj ima mjesta za sve zaplotnjake i heroje, no njihove uloge su, kao što znamo, ponekad brutalno kratke, prekinute u pola riječi ili pokreta.

Zmajevi, zmajevi i opet zmajevi! Nakon četiri tisuće stranica okolišanja, Martin je napokon došao do onog dijela koji nas je sve izjedao godinama. Tko će uzjahati kojeg zmaja? Naravno nisu ni Martinu gavranovi pokljucali sav mozak da nam baš sve oda toliko prije kraja, ali neke zagonetke su riješene, neke nove su postavljene, a toliko se glava odrubilo da sad više nitko nije siguran je li odrubljena glava znak sigurne smrti. Smrt nemilosrdno hara po stranicama "Plesa zmajeva" pa se svatko s pravom pita hoće li Martinu dostajati likova do kraja serije.

Pojavom televizijske ekranizacije interes za Martinov serijal "Pjesma Leda i Vatre" tako je narastao da je u dva mjeseca prikazivanja serije u svijetu prodano više milijuna knjiga nego u svim godinama od prvog objavljivanja do danas.

Knjiga "Ples zmajeva" zaživjela je na hrvatskom u rekordno kratkom roku nakon objave originala, a ilustracija Esada Ribića još jedno je malo remek-djelo poznatog strip autora i ilustratora.

Koja je razlika između ljubavi i zaljubljenosti? Postoje li bezuvjetna ljubav i srodne duše?
Možemo li odlučiti da ćemo nekoga zavoljeti i je li istina da se suprotnosti fatalno privlače?
Zašto se događa prevara i je li je moguće preboljeti?

Ovo su samo neka od pitanja koja postavlja i na koje precizno odgovara Bruno Šimleša, vodeći hrvatski autor duhovne literature, u svojoj novoj knjizi "Ljubavologija" koja nas uči kako izgraditi zdrave, sretne i strastvene odnose s drugima.

Bilo da je riječ o partnerskoj ljubavi ili obiteljskim, prijateljskim i poslovnim odnosima, autor upozorava na uobičajene zablude i pogrešna očekivanja koja namećemo jedni drugima, ali isto tako predlaže i rješenja koja će vratiti povjerenje i zadovoljstvo u ova najbitnija područja života.

"Komunistički manifest" smatra se jednim od najutjecajnijih tekstova u posljednja dva stoljeća. Marx je svojom bujnom i beskompromisnom kritikom kapitalizma preobrazio naše shvaćanje povijesti čovječanstva. Je li marksizam, u jeku današnje razorne financijske krize, tek puka relikvija iz nekoga drugog doba?

U svojoj polemičkoj i kontroverznoj knjizi, Terry Eagleton bavi se predrasudom kako je marksizam mrtav i kako je s njim gotovo. Uzimajući deset najčešćih prigovora marksizmu (dovodi do političke tiranije, sve svodi na ekonomiju, utjelovljuje oblik historijskog determinizma i sl.), Eagleton u analizama svake od tih kritika pokazuje kako su one tek bijedna travestija izvorne Marxove misli.

Napisana s tipičnim Eagletonovim smislom za dosjetke, humor i jasnoću, knjiga će privući mnogo širi krug čitatelja od klasične akademske publike.

Proturječne izjave o Hitlerovu zdravlju njegovih liječnika Theodora Morella i Karla Brandta u rujnu 1945. početak su povijesne rasprave o navodnim bolestima i nastranostima ovoga diktatora kao objašnjenje za njegove strahotne zločine genocida.

Autori knjige pretražili su medicinske arhive i tajne vojne dokumente zaključujući da je Hitler koristio 82 različita lijeka koja mu je liječnik Morelli uglavnom morao uštrcavati izravno u venu jer se Hitler panično bojao pilula.

Bez obzira na mnoštvo korištenih izvora informacija o bolestima nacističog diktatora, knjiga točno ne dokazuje da je koktel lijekova zaista mogao djelovati na Hitlerovo ponašanje, već da je on itekako bio svjestan svojih postupaka.

"Vitez templar" drugi je dio iznimno popularne povijesne trilogije o dobu križarskih pohoda.

Arn Magnusson imao je tek dvadeset sedam godina, a već je bio ugledni veteran među križarima u Svetoj zemlji. Mnogo se toga dogodilo tijekom tih deset godina otkako je protjeran iz Arnäsa u Zapadnom Götalandu nakon zabranjene veze sa svojom voljenom Cecilijom. Sada je njegova zadaća, kao gospodara utvrde i garnizona u Gazi, da provodi zakon i red u okolici.
Tijekom vremena odslužila je i Cecilia svoju kaznu u samostanu Gudhemu. Unutar samostanskih zidina vladala je zla i stroga glavarica Rikissa, a izvan njih trajala je krvava borba za vlast između kraljevskih loza Sverkera i Erika.
Cecilia je svaki dan molila za čudo da preživi zlostavljanja majke Rikisse te da se Arn živ vrati kući...

Enciklopedijski vodič kroz prve dvije godine života vašeg djeteta.
Ova svojevrsna "novorođenačka biblija" nove, moderne i privržene generacije roditelja nastala je kao odgovor na kruta pravila odgojne ere dr. Spocka.
Ona je temelj novoga doba u kojem povezujući način roditeljstva omogućuje roditeljima da se oslobode pritiska koji im nameću kruta odgojna pravila i podižu svoju djecu u opušteno, s puno ljubavi i povjerenja.

"Mi nismo samo napisali ovu knjigu - mi smo je živjeli. Na stranicama koje slijede podijelili smo s vama bogato iskustvo roditelja osmero djece, kao i iskustvo pedijatrijske brige za tisuće djece tijekom trideset godina staža.

Još od prvog izdanja 1993. godine, milijuni su roditelja knjigu "Njega djeteta" još nazvali i "novorođenačkom biblijom". Drago nam je i što su naši savjeti omogućili ugodnije roditeljstvo novim roditeljima diljem svijeta. U ovo novo izdanje uvrstili smo mnoge nove teme temeljene na povratnim informacijama roditelja. Također, ažurirane su promjene koje su se dogodile u proteklih deset godina u područjima roditeljstva i pedijatrije."

William i Martha Sears

"Sanduk prezrelog voća" je crnohumorni roman, satirični prikaz moći i korupcije pakistanske vojne i obavještajne infrastrukture.
Autor na duhovit i provokativan način prati nekoliko mogućih razloga pada aviona u kojemu je letio pakistanski vojni diktator general Zia s još nekoliko najviših vojnih ličnosti 1988. godine. Prateći nekoliko planova atentata, istražujući kletvu uvrijeđene prve dame, pojavu otrovnih plinova, pa i jednu vranu, u romanu se pokušava razotkriti uzrok misterioznoga pada aviona i smrti vojnoga vrha tadašnjega Pakistana.

Enzo je idealan pripovjedač. On je pas, križanac između labradora i terijera, frustriran nemogućnošću da govori, ali su zato njegova osjetila izoštrenija, njegove emocije manje komplicirane od ljudskih.
Enzo zna da je različit od drugih pasa: filozof s gotovo ljudskom dušom, znanje je stjecao gledajući dokumentarce na televiziji i pažljivo slušajući riječi svoga gazde Dennyja Swifta.

Gledajući po čitave dane stare snimke autoutrka svojega gospodara, Enzo smišlja aforizme u stilu istočnjačkih koana koji se odnose na utrkivanje ali i na sam život, i iščekuje dan kad će njegov pseći život biti okončan i kad će se reinkarnirati kao čovjek.

Prvi roman Indijke rođene u Americi, pripadnice druge generacije indijskih doseljenika, na tragu je pisanja Jhumpe Lahiri i Arundhati Roy.

Iz pričanja petnaestogodišnje Jeeto razotkriva se zamršena mreža obiteljskih odnosa u procjepu između stroge tradicije života pandžapske zajednice u Kaliforniji (indijskih Sikha) i života tipične moderne američke djevojke. Isprepleću se bogate slike kulture u tranziciji, svakidašnji jadi imigranata, nedaće dogovorenih brakova, a s druge strane želja za samoostvarenjem mimo okova tradicije.

Knjiga Maše Kolanović bavi se problemom odnosa hrvatskoga romana i popularne kulture od "formiranja druge Jugoslavije i uspostave socijalizma" do još nedovršenoga razdoblja tranzicije.

Specifičnost autoričina su-postavljanja tih dvaju razdoblja leži u odustajanju od njihova suprotstavljanja te u pokušaju da se, na tragu recentnih hrvatskih i inozemnih kulturalnih istraživanja, umjesto klasične binarne opreke postavi mogućnost njihove percepcije kao složenoga i kontinuiranoga procesa koji je, posebice u području popularne kulture u Hrvatskoj, započeo mnogo ranije nego što bi se to dalo pretpostaviti iz datuma političkih promjena društva.

David Byrne, glazbenik, dizajner, fotograf, redatelj, pisac - svestrani umjetnik snažne karizme - još u razdoblju Talking Headsa 1980-ih izabrao je bicikl kao svoje glavno prijevozno sredstvo u New Yorku, a nakon što je prije dva desetljeća otkrio sklopivi bicikl, nosi ga sa sobom i na turneje.

Ubrzo nakon što je počeo pedalirati New Yorkom, otkrio je da mu bicikl pruža slobodu, daje energiju, da mu omogućava da jednostavnije obavlja poslove tijekom dana, pa čak mu omogućava brži i lakši obilazak klubova, otvorenja izložbi i sličnih događaja.

Knjiga "Biciklistički dnevnik" pokriva razdoblje od najmanje deset godina Byrneovog života tijekom poslovnih putovanja različitim gradovima radi nastupa ili izložbi.
David Byrne kaže da mu vožnja biciklom nekoliko sati na dan omogućava da ostane normalan, pomaže mu da proširi obzore i stekne nove spoznaje te da ga ta dva kotača opuštaju. I tako, dok vozi bicikl svjetskim metropolama - Berlin, Buenos Aires, Istanbul, San Francisco, Sydney, Manila, New York i London - promišlja o glazbi, urbanom planiranju, modi, arhitekturi, kulturalnoj dislociranosti, mentalitetu, globalizaciji, umjetnosti, biciklima u gradu i još mnogo čemu, a sve to začinjeno je njegovom osobitom mješavinom humora, skromnosti i humanosti.

Malo tko bi se usudio svom romanu dati naslov "Sloboda" koji obvezuje i lako navodi na kretanje u sladunjave vode u kojima začin čine sloboda i ljubav, a da ostane na visini zadatka – da bude ironičan i zahtjevan, ozbiljan i sveobuhvatan.
Kao da je izišao iz Tolstojeva šinjela, Franzen je (nakon devet godina rada) napisao roman koji pokriva sve što je nesloboda u današnjem svijetu – ekološko razaranje, pohlepa, korporacije, rat (u Iraku), kapitalizam, a s njima i najvažnije međuljudske odnose – rodbinske relacije, prijateljstvo, ljubav, seks, preljub.

Franzenovi likovi briljiraju u dijalozima, a kombiniranje tehnika – dnevnik s pripovijedanjem u prvom licu s objektivnim pripovjedačem u trećem licu – iznimno dinamizira priču i njezine paralelne tokove.

Podrobni opisi kapitalističkih/korporacijskih makinacija i djelovanja novca za Franzena nisu amo poligon razotkrivanja velikih prevara u ssuvremenom svijetu nego i područje na kojem se izoštruje moral pojedinca – makar i kroz greške; Franzenovi se junaci osvješćuju i potom odupiru globalističkoj pošasti s vrlo jasnim etičkim stavom: Ne, nismo svi na prodaju, ne, nismo svi spremni izdati prijatelja, ne, nismo svi lakomi na novce. U suvremenoj književnosti dominira antimoral, nasilje prolazi bez osude. U Franzena dominira onaj trenutak (zaboravljene) ljudskosti koji dovodi do ganuća.

Selo je bilo na kraju svijeta, tužno i sivo, u njemu su odavno nestale sve životinje, odrasli su o tome šutjeli, a djeci je bilo bolje da i ne pitaju previše. Ako bi bila previše znatiželjna, mogla su poput Nimija oboljeti od njištalice. U selu u kojem djeca odrastaju nikada ne vidjevši i ne čuvši nikakve životinje, o kojima pričaju mlada učiteljica i stari ribar, tek se pretpostavlja da je sve životinje odveo čudovišni Nehi koji svake noći kruži selom. Međutim, djevojčica Maja i dječak Mati s tim se ne žele pomiriti te odluče otići u mračnu šumu koja okružuje selo i pronaći duha i životinje.

"Iznenada u dubini šume" slavnoga izraelskog pisca Amosa Oza, autora bestselera "Priča o ljubavi i tmini", suvremena je bajka o hrabrosti i prijateljstvu, o snazi da se krene protiv svih zakona i običaja u potrazi za istinom i drugačijim svijetom.

"Iznenada u dubini šume" mala je knjiga koja postavlja velika pitanja, bajka izvanrednih opisa i atmosfere kakvu može napisati samo veliki majstor, knjiga koja nas tjera da iznova pogledamo oko sebe i još dugo razmišljamo o sebi samima.

"Crveno" je najvažniji roman Uwea Timma, jednoga od najcjenjenijih suvremenih njemačkih prozaika. Roman počinje dramatičnom scenom automobilske nesreće na jednoj od prometnijih berlinskih ulica, gdje pripovjedač, ujedno i glavni junak Thomas leži teško ozlijeđen te pripovijeda priču svoga života.

Jazz-pijanist i kritičar, Thomas zarađuje za život kao profesionalni govornik i pisac pogrebnih govora te je usred ljubavne afere s dvadeset godina mlađom dizajnericom Iris.

Jednoga dana dobiva neobičnu narudžbu izvjesnog Aschenberga, koji želi da mu upravo on održi posmrtni govor. Istražujući pokojnikovu prošlost, doznaje da mu je ovaj drug iz mladosti, ali da se tada zvao drukčije. Zajedno su dijelili letke, sudjelovali u demonstracijama, sanjali bolje, pravednije, lijevo, crveno društvo i bili spremni na radikalne akcije. Thomasova burna prošlost i sadašnjost odjednom se sudaraju, a svemu dodatnu težinu daje plastični eksploziv kojim je Aschenberg želio raznijeti Stup pobjede u Berlinu.

Novi roman britansko-indijskog majstora suvremene proze i jednog od najvećih živućih književnika nova je poslastica za sve ljubitelje lijepe književnosti.

"Firentinska čarobnica" ima za vrijeme radnje paralelno Indiju i Italiju 16. stoljeća i priča je koja povezuje, na uvijek čaroban rašdijevski način, dva svijeta koja jedva da znaju jedan za drugoga, a i ono što znaju više je začinjeno legendama negoli stvarnošću: Italiju i Indiju od prije pet stoljeća.

Senzualni svijet Firence, njegovih moćnih kurtizana, praznovjerja i lomača, te hedonističku prijestolnicu Mogulskog carstva u kojoj se jedan veliki vladar svakodnevno muči s vjerskim pitanjima, željama i izdajama svojih sinova. A u svemu, i ponad svega, satkana priča o snazi ženske ljepote, o jednoj ženi koja nastoji upravljati svojom sudbinom u svijetu muške dominacije.

Dok je bio u posjetu austrijskim kolegama piscima, José Saramago zatekao se u Salzburgu, u restoranu Slon. Tada je prvi put čuo za priču o indijskom slonu koji je doživio pravu odiseju. Naime, sredinom 16. stoljeća portugalski kralj Dom Joao III odlučio je svom rođaku, austrijskom nadvojvodi Maksimilijanu, zetu Karla V, darovati slona kojeg su Portugalci dopremili iz Indije.

Uz historijske likove kraljeva, Saramagovi glavni protagonisti su jedan slon i Indijac, njegov čuvar. Duhovito i ironično Saramago rekonstruira taj 'epski' svijet s povijesnom pozadinom koristeći ga za prikaz ljudske i životinjske prirode uopće.

Utoliko, ovo je priča o marginalcima u šesnaestostoljetnoj Europi - slonu i Indijcu, koji se bore s vlastitim potrebama da uspostave veze s Drugim, stvore veze kao pojedinci i kao zajednica, a opet zadrže vlastitu individualnost te pronađu smisao i ispunjenost izvan političkih i ekonomskih nužnosti.

Kadiš, supruga Ullian i njihov sin tinejdžer Pato žive u izolaciji i neizvjesnosti Buenos Airesa sedamdesetih godina prošlog stoljeća, gdje ih od matice društva odvajaju židovsko podrijetlo i nečasna obiteljska prošlost.

Kad se izvrši vojni udar i svrgne vlada, Pato završi u zatvoru i postane jedan od nestalih, žrtva nasilja i korupcije koji su zahvatili cijelu zemlju.
Kadiša i Ullian očajnička potraga za sinom odvede do Ministarstva posebnih slučajeva, birokratske ustanove koja generira apsurdne situacije, patnju i lažna obećanja, gdje shvate koliko su daleko spremni ići da spase svoje dijete...

Početak i završetak autobiografske knjige „Čuda života“ zbiva se u čudesnom Šangaju – gradu u kojem se J. G. Ballard rodio, odrastao i preživio Drugi svjetski rat u japanskom koncentracijskom kampu, što ga je zauvijek obilježilo kao osobu i kao pisca i o čemu je pisao u svom najpoznatijem romanu "Carstvo sunca".

J. G. Ballard i svoje memoare konstruira kao očaravajuću naraciju, ali i kao detaljnu istragu događaja koji će odigrati važan utjecaj na njegov život. Nakon odrastanja u Šangaju, Ballard opisuje traumatični obiteljski povratak u Veliku Britaniju, psihološki uništenu Drugim svjetskim ratom, zatim vlastitu upletenost u dramatične društvene promjene u šezdesetim godinama, te posve osobno pomirenje s okolnostima prerane smrti svoje prve supruge.

"Babbitt" je duhovita priča o normama ponašanja i iskrivljenim vrijednostima američke srednje klase dvadesetih godina prošlog stoljeća. To je priča o potrošačkom društvu, potpuno otuđenom, satkanom od rituala i pravila, priča o bezosjećajnim i agresivnim ljudima motiviranim isključivo novcem i društvenim statusom.

Kritika društva koja se proteže kroz Babbitta, iako napisana prije gotovo stotinu godina i za tadašnje američko društvo, vrlo lako je primjenjiva i na naše današnje društvo.

Mark Blake bio je pomoćnik urednika legendarnog magazina Q te je napisao sjajnu knjigu baziranu na intervjuima, kao prvo sa članovima banda, ali onda i sa prijateljima grupe, tehničarima koji su im pomagali na koncertima, glazbenicima koji su svirali u njihovo vrijeme, njihovim cimerima i prijateljima iz fakultetskih dana.

Knjiga predstavlja putovanje od školskog dvorišta do velike slave i to na ljudski i realan način sa puno veselja, boli, uspona i padova sjajnih ostvarenja. Knjiga je zanimljiva i lako se čita sa puno zanimljivih detalja o ključnim trenucima i mukama jedne velike karijere, jednog velikog banda!

Najbolje anegdote o velikim misliteljima!
Smije li se filozof smijati? Je li nedolično prezentirati filozofe na zabavan način? Ili je filozofija jedna tako ozbiljna i dubokoumna djelatnost da ne samo da ne podnosi humor nego ga uopće ne dopušta?

Najpoznatiji roman kultnoga čileanskog književnika Roberta Bolaña bujno i izazovno povezuje triler, filozofsku i metanarativnu prozu, pastiš i autobiografiju u spoju koji je autor okrstio kao infrarealizam: spregu nadrealizma i "dadaizma u meksičkom stilu".

Samosvojni eruditski modernizam na tragu Borgesa, Cortázara i Pynchona, začinjen provokatorskim, upravo gerilskim otklonom od srednje struje hispanoameričke književnosti i vulgarizacije magijskog realizma, ustoličio je Bolaña kao najutjecajnijeg autora svog naraštaja.

Njegovi divlji detektivi, pjesnički radikali Arturo Belano i Ulises Lima, upuštaju se u ludu potragu za meksičkom pjesnikinjom Cesáreom Tinajero, koja ih na koncu odvodi preko granica Meksika, uzduž i poprijeko Sjeverne Amerike, Europe, Bliskog istoka i Zapadne Afrike, a mi ih pratimo očima ljudi koje na toj pikarskoj misiji sreću.

Ideja je jednostavna i veličanstvena u isti mah: u nekadašnjem gradskom parku, u srcu Rima, građevinarski mogul Sasà Chiatti sagradio je rezidenciju i namjerava je otvoriti zabavom o kojoj će se pričati barem nekoliko narednih stoljeća.

No Chiatti u legendu ne namjerava ući uz švedski stol i laganu glazbu.
Političari i zvijeri iz propalih istočnoeuropskih cirkusa, poduzetnici i bugarski kuhari s paranormalnim moćima, beskrvne manekenke i crni goniči slonova, slavni nogometaši i davno izgubljeni olimpijci... na možda i najžešće Ammanitijevo finale pozvani su svi koji u Italiji nešto znače, a i poneko koga ne biste očekivali.
Tamo je Fabrizio Ciba, obljubljeni književnik u stvaralačkoj krizi.
Tamo su i Zvijeri Abadonove, četveročlana sotonistička sekta s planom.
S njima, zabava može početi.

Roman o ranjenim ljudima - pun humora, meke pornografije, povijesti i atipičnih (ili baš tipičnih ) ljudskih odnosa.

Je li "Drvo bez imena" osobna ispovijed? (Drago Jančar je u prvi razred osnovne škole išao oko 1955., pa bi Zala mogla biti njegova učiteljica.) Je li roman koji se nalazi pred nama, unatoč kulisama trgovačkog centra, po svojoj biti povijesni? Ako je povijesni, u koju bi ga podvrstu valjalo smjestiti? Iz kakvoga pogleda na povijest proizlazi? I što može reći današnjem čitatelju? (...)

"Drvo bez imena" stvarnosni je tekst o ranjenim ljudima. A istodobno je i tekst s humorom. Jer sve započinje pripovjedačkom žicom jednog ženskara, arhivarevim prelaskom u stilski registar meke pornografije. Jer, naposljetku, za Lipnika i njegovu ženu sve ovisi o tome što na japanskom znači riječ skebe.

Prva autorska knjiga najpoznatijeg hrvatskog seksologa Aleksandra Štulhofera zbirka je kolumni koje su izlazile u časopisu "Cosmopolitan" tri godine. Priče su to koje propituju naše stavove, običaje i navike, predrasude i uvjerenja. Sve one, naravno, govore o seksu.

No iza naslova kao što su "Seks, strast, grubost; Muškarci i seksualna zrelost"; "Jesmo li svi biseksualni?"; "Tiranija orgazma"; "Veličina penisa – bura u čaši vode?"; "Što emocije imaju s tim?"; "Sva lica seksa; Seks s osobom koju najbolje poznajem"; "Što je to dobar seks?"; "Ima li seksa nakon ljubavi?" govori se i onome što nije isključivo seks – o odnosima između dvoje ljudi, o povjerenju, bliskosti, prepuštanju, užitku, o tome kako smo istodobno i snažni, i senzibilni, i ranjivi, o tome koje nam se stvari sviđaju, kako to da nam se nešto sviđa s nekim osobama, a s drugima ne, gdje su postavljene granice te zašto treba propitivati i rušiti društvene norme i predrasude.

Čovjek pješači Suffolkom, rijetko naseljenim područjem na istočnoj obali Engleske, i ondje, na livadama i u zabačenim mjestima, nalazi cijeli svijet. Posvuda vidi znakove nekadašnje raskoši i zaboravljene sramote. Jedva vidljive tragove uz puteve pušta da govore, a svaki kamen najavljuje bajkovite i neugodne priče...

U obliku opisa svojeg putovanja istočnoanglijskim pokrajinama Norfolkom i Suffolkom, Sebald je postigao ono o čemu svaki pisac sanja: uspio se kretati prostorom i vremenom i dovesti svoju pripovijest do onoga što njegov književni uzor i predmet udivljenja, filozof iz 17. stoljeća, Sir Thomas Browne, naziva Vječitom sadašnjošću.
- Roberta Silman, The New York Times Book Review

W.G. Sebald piše besprijekornu prozu, a obdaren je gotovo halucinatorno pojačanim perceptivnim sposobnostima.
- Der Spiegel

„Kinez na biciklu“ nevjerojatno je humorističan roman koji čitatelja vodi kroz čudnovati svijet kineske četvrti u Buenos Airesu. Cijeli grad traži misterioznog piromana Šibicu, koji nakon svojih zlodjela, barem tako kažu, obično bježi biciklom. Li se savršeno uklapa u stereotip – i stoga je uhićen. No na suđenju otima i uzima kao taoca računalnog stručnjaka Ramira, odvodi ga u kinesku četvrt te se između njih postupno razvija prijateljstvo.

Mladi argentinski pisac Ariel Magnus potanko opisuje rađanje stockholmskog sindroma, pa Ramiro sve više otkriva čari kineskoga svijeta, gdje je sve naopačke: njegov ga otimač nagovara da s njim sudjeluje u krađi, njegova ljubavnica samo želi spavati na otvorenome, a sam Ramiro upravo Kineze počinje smatrati svojom obitelji, dok mu njegova majka postaje potpuno strana.I premda je „Kinez na biciklu“ utemeljen na istinitoj priči koja je prije nekoliko godina uzdrmala argentinsku javnost, u svijetu magičnoga kapitalizma često je nemoguće razlučiti fikciju od stvarnosti.

Jedno od najvećih imena suvremene svjetske književnosti Cees Nooteboom u zrelom razdoblju svoje bogate spisateljske karijere latio se bajke.

U hvaljenom romanu "Izgubljeni raj" plete zavodljivu priču o anđelima, ljubavi i potrazi za iskonskim početkom.
Nooteboom pripovijeda o dvoje ljudi koji se slučajno susreću u Perthu, o Brazilki Almi koja odlazi u Australiju kako bi prebrodila traumu i nizozemskome književnom kritičaru Eriku čiji je život odavno izgubio svaki smisao. Alma u Perthu može postati anđeo zahvaljujući neobičnome umjetničkom projektu, a Erik je ondje susreće siguran da je ona njegov anđeo…

I dok Alma, studentica umjetnosti fascinirana anđelima, pripovijeda u prvome dijelu romana, u drugome tu ulogu preuzima Erik, oštri književni kritičar u čiji će jednolični život Alma unijeti dašak tajnovitosti i uzbuđenja.

Sjajno ispripovijedana priča o Almi i Eriku prepuna je ironičnih komentara i duhovitih dijaloga koje je Cees Nooteboom podložio besprijekornim spojem suvremenih, povijesnih i mitskih slika.

Nova knjiga eseja Dubravke Ugrešić jedna je od onih knjiga koje vas tjeraju da je čitate do kraja. Dubravka Ugrešić je kao i toliko puta do sada potpuno nemilosrdna, beskompromisna i precizna u detektiranju ali i opisivanju suvremenosti da je to ponekad bolno, ali je učinkovito i ljekovito.

"Napad na minibar" obuhvaća čitav spektar aktualnih tema od pitanja integracije stranaca u društva zapada, preko pitanja medijskih obračuna, slučaja Vještica iz Rija do važnog eseja o karaoke kulturi tj. kulturi prepisivanja, ponavljanja, copy pastanja.

"Napad na minibar" jedan je od onih knjiga koje propitkuju, podrivaju, uzbrukuju ustajalu vodu naše intelektualne svakodnevnice. Dubravka Ugrešić u svakom eseju pokazuje kako ne želi pristati na palanački mentalitet, kako provinciju proizvode samo oni koji imaju skučene obzore i koji na taj način misle i da je provincija stanje duha a ne mjesta življenja.

Možemo odabrati koga ćemo voljeti, volimo koga želimo: da bismo došli do ovih sloboda za koje mislimo da se same po sebi podrazumijevaju, bila je potrebna dugačka revolucija osjećaja započeta još u 18. stoljeću.
No ta skupo stečena prava imaju svoju cijenu. Kako se ljubav, u čijoj prirodi je da veže, može pomiriti sa slobodom, koja sama po sebi razdvaja? Sve je to dilema suvremenih ljubavnih parova koji istovremeno cijene i strast i nezavisnost.

Novi esej Pascala Brucknera, jednog od najcjenjenijih svjetskih mislilaca, preko metamorfoza braka i erotizma pripovijeda kako se osjećaji odupiru svim ograničenjima. Nismo našli rješenje za sve ljubavne patnje, jedino smo umnožili njihove paradokse. Položaj muškaraca i žena doživio je napredak, ali u ljubavi napretka nema, što je dobra vijest na početku ovog trećeg milenija.

Koji je odnos fikcije i stvarnosti u književnosti? Ima li roman budućnost? Koja bismo vlastita djela ponijeli na pusti otok? Kako su povezani Voltaire i Simpsoni i je li Gospodar prstenova velika književnost?

U doba kada ozbiljna književna kritika sve više nestaje s horizonta, mladi i proslavljeni njemački pisac uhvatio se ukoštac ne samo sa suvremenim autorima već i s djelima koja pripadaju kanonu.

Kehlmann ponovno ispisuje originalne osvrte na Stendhala, Hamsuna, Salingera, Kunderu, Carvera i mnoge druge majstore pisane riječi, te propituje sam smisao književnosti danas, ne zadovoljavajući se jednoznačnim i jednostavnim odgovorima.

Iako je planetarnu popularnost stekao romanom "Muškarac i dječak", koji se prodao u više od dva milijuna primjeraka u 36 zemalja diljem svijeta i kojim je 1999. g. osvojio britansku nagradu za knjigu godine, Tony Parsons autor je i nekoliko vrlo zapaženih romana kao što su "Za moju dragu" (2001.), "Muž i žena" (2002.), "Obitelj" (2004.), "Priče naše mladosti" (2005.), "Moja najdraža supruga" (2008.) i "Starting over" (2009.), koji uskoro izlazi na hrvatskom jeziku.

"Moja najdraža supruga" priča je o muškarcu i ženi našeg doba, o njihovim borbama, radostima i skrivenim čežnjama. Iznad svega, to je knjiga o tome gdje prestaju seks, pustolovina i opsesije, a počinje istinska ljubav.

"Adio kauboju" je roman o netoleranciji, o nasilju, o drugima i drugačijima, u ovom slučaju o Danijelu, bratu Ruzinave, i Braći Irokezima, o obitelji u kojoj su ostale dvije sestre i majka i njihovim odnosima, o generaciji koja se osipa, o lokalnom tranzicijskom gazdi Vrdovđeku, o lažnim herojima Nedu Montgomeryju i Anđelu s usnom harmonikom – jasno je, nalazimo se u srcu vesterna - tu je i istraga jedne smrti, željezni konj u punom trku, misteriozno pismo, mailovi, spisateljica gospođa 0, kućni porno video…
Roman je ispričan kroz poetske fragmente iznimne gustoće, skakućući u vremenu i prostoru i skupljajući se prema kraju, velikom finalu s pucanjem i putovanjem.

U ovom romanu su se sreli Michael Ondaatje i Sergio Leone, iz likova kao da progovara nešto od duha otočana Ranka Marinkovića, a za glazbu su bili zaduženi Ennio Morricone i Toma Bebić. Mogli bismo reći, bilo jednom u Starom Naselju, pored mora… A tako je i danas.

Beogradski klinac Miša je u svojoj desetoj godini doznao da ima tri dana starijeg brata, zapravo polubrata, u Splitu. Godine su prošle pune muka, potreba da – sada tridesettrogodišnji beogradski "copywriter" upozna brata – riješi obiteljsku enigmu i razbije omertu na tu temu postala je neizdrživa.
U međuvremenu su braća odrasla, sasvim sigurno se udaljila a da nisu nikada imala priliku biti bliska, čak se ni upoznala, između njih se ispružila praznina, državna granica i etnička mržnja… No, Miša kreće u Split riješiti obiteljsku tajnu, upoznati brata, spoznati sebe, oca…

Drugi roman Slavoljuba Stankovića "Split" je priča o ocu i sinu, i još jednom sinu. I koječemu teškom i važnom, a ispričanom lako, dinamično, duhovito i potresno. Ovo je roman o razdvojenosti (split), praštanju i prihvaćanju, o bratu, o ocu i taocu obitelji, u krajnjoj liniji, o Ocu.
"Nevjerojatan Stankovićev pripovjedački dar ispričao je roman u dahu, a istodobno ćete često tijekom čitanja ostati bez daha, bez zraka, što od muke, što od smijeha. Ovo je roman u kojemu se susreću "copywriter", filozof, neželjeni sin i Otac. I jedna prelijepa i zaljubljena Zagrepčanka koja želi Mišino dijete po svaku cijenu, čime bi se ciklus, kao u grčkoj tragediji, mogao ponoviti…"

Tekstovi, sakupljeni pod naslovom "Iščekivanje Boga" ("L'Attente de Diu"), spadaju među najljepše tekstove što ih je ostavila Simone Weil (1909. - 1943.), francuska spisateljica i filozofkinja židovskog podrijetla koju smatraju najvećom mističarkom dvedesetog stoljeća.
Napisani između siječnja i lipnja 1942. ovi su tekstovi više ili manje povezani s dijalogom što ga je Simone Weil vodila s katoličkim svećenikom J. M. Perrinom, od lipnja 1941.; zajednički osluškujući Istinu, ona privučena od Krista, a on svećenik već trinaest godina.

Otac Perrin je 1949. godine pristao objaviti ove tekstove, a osobito prepisku koja tvori najljepši dio ovih tekstova - kako bih javnost upoznao s najpoučnijim stranicama koje govore o njenu nutarnjem iskustvu i o njenoj osobnosti.
Ali razlog toga objavljivanja bila je prije svega želja da se i drugima pruži mogućnost da uđu u taj dijalog, što je Simone izričito željela za vrijeme njihovih različitih susreta.

U iskošenoj optici ovog pomaknutog repetitorija recentne hrvatske i globalne (prvenstveno) političke gluposti mapirani su brojni događaji i istupi o kojima je autor (ali i njegovi kolege iz splitskog tjednika) govorio i pisao kritički i uz dlaku proklamiranim konsenzusima, odnosili se oni na neupitnost “državotvorne” politike, ulazak u NATO ili “novu vulgatu” neoliberalizma.

Ukratko: nakon pjesmarice "Haiku, haiku, jebem ti maiku", Predrag Lucić nam je predstavio još jedan nezaobilazan mentalno-gimnastički priručnik za vježbanje zdravog razuma i uspravne kičme. Ili, kako je to svojevremeno pregnantno formulirao George W. Bush: “Rarely is the question asked: Is our children learning?”

Miljenko Jergović je u Beogradu objavio novi roman "Otac". Knjigu je objavila izdavačka kuća Rende koja je ove godine već objavila Jergovićev naslov "Roman o Korini".

"Otac je možda roman, možda esej, možda memoar. Pisan je po pravilima fikcionalne proze, a opet ništa o čemu Jergović u ovoj knjizi pripoveda nije fikcija. U nekom smislu, Otac je „mala povijest“ jednoga vremena, načina na koji su se ljudi sakrivali jedni od drugih, njegovih običaja i navada, te običnih junaka koji su to vrijeme živjeli i preživjeli, porodične mimikrije i privatnog pakla po domovima uglednih socijalističkih građana. Započeta dan nakon očeve smrti, ova neobična i uzbudljiva knjiga, različita od svega što je Jergović do sada pisao, govori o nacionalnim i privatnim izdajama, o bliskosti i o zidu između oca i sina, o opraštanju i onome što je neoprostivo, o umiranju od strepnje i straha. Povremeno srodan ranim prozama Petera Handkea, Otac je poput kirurškog zahvata koji autor vrši na živo, na samom sebi."

Apsurd, horor, burleska, fantasy, satira, alegorija, SF, basna, paradoks, mit, komedija, anegdota, drama, ironija... Naoko teško spojiv konglomerat pojmova, a navodimo ih jer se listom spominju uz “Priče o kronopijima i famama” i jer ih je upravo Julio Cortázar uspio tako umješno zamiješati u svojem kurioznom “loncu za taljenje” - zakuhavši pravu poslasticu!

Osim duhovitih uputstava za pjevanje, plakanje, penjanje stubama, navijanje sata i sličnih u životu neophodnih naputaka, autor nam u ovoj osebujnoj poetskoj tvorevini, sastavljenoj od stotinjak fantastičnih pričica i crtica, otkriva i svoj čudesan bestijarij, začudan svijet čudnih bića, nečovjekolikih stvorenja - kronopija, fama i esperanzi - što žive, kako pjesma kaže, “život drugačiji od ovog” i manje-više “u ritmu muzike za ples”. “Priče o kronopijima i famama” je inovativna, rijetko lijepa i otkačena knjiga. Čudesan pisac, zadivljujuće djelo, obavezno za cool i sve slobodoumnije čitatelje

Priče iz doba jazza su druga Fitzgeraldova pripovjedna zbirka, sastavljena od jedanaest radova među kojima su i dvije od njegovih najcjenjenijih kratkih proza, Prvi svibanj i Dijamant velik poput hotela Ritz te, zahvaljujući filmskoj adaptaciji u režiji Davida Finchera, danas vjerojatno najpoznatija autorova priča Čudnovat slučaj Benjamina Buttona.

Zbirku odlikuju dvije temeljne intonacijske sastavnice Fitzgeraldove poetike – razigrana ironija i melankolija, a gledajući u cjelini, "Priče iz doba jazza" predstavljaju svog autora kao majstora short stories te uvjerljivo svjedoče o silnom talentu pisca, nažalost daleko češće prepuštenog neukrotivim valovima životnih radosti i tuga nego podrobnom i minucioznom književnom stvaralaštvu.

Iako je Fitzgerald znao govoriti da je pisanje priča za njega prostituiranje, one reprezentativne, a takve su ovdje gotovo sve, pokazuju da je riječ o majstoru kratkih i kraćih proznih oblika. Stoga je objavljivanje "Priča iz doba jazza", tek trećeg njegova
hrvatskog knjižnog prijevoda, iznimno značajan događaj za ovaj kulturni prostor.

U poznatoj kineskoj bajci slikar nestaje u svojoj slici. Utopija istine jest slaganje sa sobom i sa svijetom. Radi te utopije Rousseau, Kleist i Nietzsche krenuli su u pustolovnu ekspediciju u potrazi za istinom: tri istine vlastitoga ja suprotstavljenog ostatku svijeta; triput potraga za istinom vodi u slike koje smo sami stvorili i u spremnost za nasilje nad stvarnošću koja se suprotstavlja tim slikama.

Druga velika potraga za istinom jest metafizika kao pokušaj da u „naopakom" svijetu pronađemo istinski svijet. Na dojmljiv način to počinje sa Sokratom i Augustinom a završava strahotama totalitarnog doba i fundamentalizma. Preostaje li nam samo da živimo umijeće življenja bez izvjesnosti ispravnog života i bez zajamčene istine? Čini se da je tako. U posljednjem poglavlju ove knjige na Kafkinom se primjeru govori o umijeću ostajanja u stranom svijetu.

„Ovo je velika knjiga o moći slika koje smo sami stvorili i u kojima su mislioci izgubili svoju slobodu ili se u njima pred slobodom sakrili. Riječ je o putešestviju u carstvu misli, a sve počinje privlačno poput bajke."

U napetom kriminalističkom romanu koji se odvija u Beču 1898. godine autor u radnju vješto inkorporira znamenite ličnosti koje su živjele ili boravile u Beču tog vremena kao što su slavni slikar Gustav Klimt, kriminalist Hans Gross, pisac Mark Twain, otac cionističkog pokreta Theodor Herzl, prijestolonasljednik Rudolf, austrijska carica Sisi, Marija Večera i drugi. Nastojeći riješiti seriju zločina, Karl Werthen i Hans Gross slijede trag koji ih vodi kroz različite slojeve bečkog društva i na kraju dovodi do otkrića političke urote na najvišoj razini. U ljeto 1898. Beč živi u strahu od ubojice kojeg tisak naziva 'Bečki Jack Rasparač'.

Sa zadivljujućom upućenošću u povijest i kulturu Beča s kraja 19. stoljeća autor u ovom uzbudljivom povijesnom krimiću donosi kozmopolitsku atmosferu grada na vrhuncu svojeg umjetničkog i društvenog značenja. (Booklist) J. Sidney Jones je autor 12 knjiga, uključujući publicistički naslov "Hitler u Beču" 1907-1913. i kriminalistički roman "Vučje doba" (Time of the Wolf).

“Ljubav“ je roman o neuvjetovanom i potpuno oslobođenom od svih drugih skrivenih osjećaja, osjetu. Osjet ljubavi zaustavljen u njemu nije prikriven, nije ciljan, planiran ili namjeran. U ovoj romanesknoj naraciji ne pronalaze se prostori za ucjenu, pritisak, osvetu, nasilje, grubost, bolest, za namjernu šutnju, zahlađene odnose ili bilo kakav osjećaj moranja. O ljubavi se govori bezazleno čisto i jednostavno. Stoga se roman obraća suptilnim i profinjenim čitateljima koji, kao i Sofija, doživljavaju i proživljavaju ljubav bez imalo licemjerja, osjećajući je čulima i svim dijelovima tijela.

U ovom putovanju u tajnu ljubavi i žudnje spisateljski talent Marine Šur Puhlovski prepoznaje se u tome da ona ni na jednom mjestu ne iskazuje osobni sud ili ispričava postupke Josipa i Sofije. Ona ne istresa ljubavne riječi i fraze nego prolazi cijelim svojim bićem kroz njihovu emociju. Ona piše iznutra, iz suštine ljubavi – o ljubavi

Hharms, Haarms, Dandan, Čarms, Karl Ivanovič Šusterling, tek su dio izvedenica od pseudonima Daniil Harms koje je u ovim tekstovima koristio čudnovati genijalac Daniil Ivanovič Juvačov. Ovo mu je treća knjiga u izdanju Šarenog dućana i ponosno ga ističemo kao reprezentativnog člana prve postave naše "ekipe snova", a kad bi bili u mogućnosti odmah bi mu dodijelili, ili ga bar kandidirali, za Nobela, Kiklopa, Bookera, 7 Sekretara SKOJ-a, Galovića, NIN-ovu i sve moguće književne bivše i sadašnje nagrade…

A ovdje nas je Harms razveselio svojim tekstovima koji su pisani za kazalište i zabavu, tekstovima koji su zamišljeni kao drame, ali nisu završeni te dijalozima koji su se našli kao "prirepak" nekoj prozi. Neki će u njima prepoznati natruhe Gogolja ili možda Čehova, ali i uradaka poput dječjih spomenara i leksikona, anonimnih pisama i tajnih dnevnika, raznih zabavnih i dosadnih novina... Svi se ti komadi i komadići neprestano prepleću, gužvaju i pršte stvarajući jedan novi umjetnički svijet, svijet Daniila Harmsa, čarobnjaka koji od razbacanih besmislica stvara zadivljujući Smisao postojanja.

U "Kamari obscuri" izmjenjuju se godišnja doba, osamljenosti se nadopunjavaju razdobljima neželjene turističke gužve, s otoka se odlazi i na njega uvijek vraća. Senko Karuza piše o sebi i članovima obitelji, skicira miniportrete i bilježi sličice iz svakodnevnog života.

Kritičan prema prepoznatljivim tzv. civilizacijskim napretcima i posljedicama globalizacije koja polako, ali sigurno, ulazi i u posljednje otočne oaze, svjestan kako je on sam zapravo posljednje linija obrane svega onoga što je cijeli život smatrao smislenim, grintav prema onima koji ne dijele s tim njegovim "mi" iste vrijednosne odrednice, Karuza ispisuje dojmljive, inteligentne prozne zapise.

"Crna knjiga" započinje kao jednostavna ljubavna priča: mladog odvjetnika Galipa neočekivano napusti njegova lijepa žena Ruja. On kreće u potragu po istanbulskim četvrtima, džamijama, katakombama, bordelima i barovima. Posumnja da se skriva kod Dželala, njezina polubrata i uspješnog kolumnista, ali Dželal je neuhvatljiv i, čini se, upleten u poslove s mafijom, ilegalnim organizacijama i kojekakvim sektama.

"Crna knjiga" pripovijeda o potrazi za identitetom u svijetu u kojem se miješaju Istok i Zapad, u kojem nitko ne može ostati “samo svoj” i otkriva nam kako su isprepleteni križarski i sultanski pohodi, mafijaški i ulični obračuni, povijest i sadašnjost – i sve drugo što u sebi skriva Istanbul.

Sjajan roman, slastan poput rahat lokuma za nepce našeg uma i istančan poput šara na perzijskom sagu..

Junchow, Kina, 1928.
Bježeći pred vihorom crvene revolucije, prelijepa pijanistica Valentina Ivanova i njezina kći Lidija napuštaju Rusiju i utočište pronalaze u Kini. Godine provedene na rubu egzistencije na Valentini ostavljaju traga, ali Lidija se iz plahe djevojčice pretvara u divlju crvenokosu djevojku odlučnu da preživi. S ove ili one strane zakona.
Kad u mračnim uličicama starog Junchowa pokuša prodati ukradeni sat, Lidiju od sigurne smrti spašava mladi kineski komunist Chang An Lo, čime na sebe navlači bijes zloglasne kineske trijade – Crnih zmija.

Od tada, za Changa i Djevojku-Lisicu sve je
bijeg i borba. Boja kože, predrasude, kruta kolonijalna pravila, kineski trgovci opijuma i vojnici Kuomintanga… čini se da je sve protiv njih, a ljubav ih oboje čini samo ranjivijima.
No kineska poslovica kaže: kad nekoga spasiš iz vode, dužan si brinuti se za njega cijeli život.
I Lidija i Chang An Lo po tom će pravilu živjeti, svemu usprkos.

Irena Vrkljan - pjesnikinja, prozaistica, radiodramatičarka, esejistica, prevoditeljica, djeluje na hrvatskoj književnoj sceni već više od pedeset godina. Svoj uspješan književni i umjetnički put započela je u okviru generacije krugovaša, kojima pripada i dobno i poetički.

Pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, od zbirke "Krik je samo tišina" (1954.) do zbirke "Doba prijateljstva" (1963.), piše poeziju blisku nadrealističkim postulatima da bi se od zbirke "Soba, taj strašni vrt" (1966.) okrenula analitici egzistencije, autorefleksiji i subjektivnoj gnoseologiji.

Potom slijedi duga faza umjetničke inkubacije, obilježena unutarnjim i vanjskim egzilom – prelaskom u Berlin, u drugi jezik i kulturu. Poetički zaokret naznačuje zbirka "U koži moje sestre" (1982.) s rasutim identitetom, ressentimentom i inventurom vlastite intime kao novim i trajnim tematskim opsesijama.
Te će opsesije puni umjetnički oblik i estetski kapital dobiti u autobiografskom romanu "Svila, škare" (1984.) u kome se pričom o vlastitu životu i fragmentima tuđih biografija otkriva specifičan senzibilitet, topika i retorika ženskog pisma.

Lisbeth Salander, autsajderica i očiti neprijatelj društva, optužena je za pokušaj ubojstva. Usto, država je ustvrdila da je Lisbeth psihički nestabilna i da je valja ponovno zatvoriti u psihijatrijsku bolnicu.

Sve konce sudskog progona zapravo povlači zatvoreni krug Švedske sigurnosne policije i samo uz Blomkvistovu pomoć Salander može izbjeći sudbinu koju su joj namijenili te razotkriti njihove dobro skrivene tajne.
Lisbeth Salander zlostavljao je sustav koji ju je, navodno, trebao štititi. Ipak, beskompromisna i krajnje nepokolebljiva, ona je jedina osoba koja može izazvati raspad švedske tajne države.

Roman "Kule u zraku" maestralna je završnica jedne od najuspješnijih književnih trilogija današnjice.

Mlada njemačka književna zvijezda Daniel Kehlmann u svome kratkom drugom romanu "Mahlerovo vrijeme" portretira darovitog fizičara Davida Mahlera. Nakon što mu se u snu ukaže neobična formula, ambiciozni je znanstvenik uvjeren da je otkrio tajnu vremena. Ispostavi li se da je Mahler u pravu, osnovni fizikalni zakoni prestat će vrijediti, a ljudski rod morat će iz korijena promijeniti svoje poimanje svijeta i vremena. Može li se doista promijeniti tijek vremena? Vidi li Mahler budućnost? U iscrpljujućem nastojanju da dokaže valjanost svoje teorije on neprestano balansira između lucidnosti i ludila, a Kehlmann vješto uvlači čitatelja u sugestivnu te stilski i jezično izuzetno dotjeranu priču o čovjeku koji je razapet između sna i jave.

Roman "Mahlerovo vrijeme" Kehlmann je napisao četiri godine prije svjetskog bestselera "Mjerenje svijeta", no u njemu već pokazuje zrelost i maštovitost zahvaljujući kojima će postati jedan od najpopularnijih suvremenih pisaca.

Mani Gotovac poznata je teatrologinja, kazališna kritičarka, ravnateljica hrvatskih kazališta. Od malih je nogu vezana uz kazalište (kći ugledne glumice Marije Danire), teatralna gesta joj je prirođena, a i njezina životna sudbina nosi u sebi dramatske elemente: velike ljubavi, bračne lomove, burna prijateljstva s glumcima, redateljima i piscima, ali i političarima te drugim sudionicima javnoga života. Mani je široko umjetnički obrazovana, velika poznavateljica suvremenoga svjetskoga kazališta, ali ona je i žena snažnih strasti, u kojoj se nikad nije utrnuo duh djevojčice. Nju krase jaka intuicija i imaginacija, a ova knjiga dokazuje da je odlikuje i iznimni spisateljski dar.

Radi se o prvoj knjizi autobiografskih zapisa (druga će uskoro uslijediti), strukturiranih u poglavljima nazvanim po godišnjim dobima, pri čemu je asocirana analogija između prirodnih ciklusa i razdoblja starenja u ljudskom životu. Knjiga se zasniva na autobiografskim činjenicama, ali autorica se, da bi zaštitila identitete suvremenike, ponekad koristi mimikrijskim postupcima, prepuštajući čitatelju da goneta stvarne identitete i razluči što je stvarnost, a što fikcija. Ova knjiga stoga nije samo još jedno memoarsko svjedočanstvo o proteklom vremenu, već svojevrsni autobiografski roman o jednoj dramatičnoj
ženskoj sudbini.

Spektakularno napisan, majstorski ispripovijedan, roman jednog od najboljih suvremenih irskih pisaca Josepha O’Connora govori o isprepletanju nekoliko ljudskih sudbina koje su vezane uz Irsku. "Zvijezda mora" napeti je triler i istodobno roman o bračnoj prevari, sukobu s ocem, sukobu među klasama, incestu te bijednim ljudima koji nemaju izbora, pa su u stanju počiniti najgore zločine. Ipak, najviše od svega to je roman o strasti i ljubavi.

Joseph O’Connor oživio je jedan svijet u kojem se na nekoliko desetaka metara palube ispisuje povijest Irske, Engleske, ali i Sjedinjenih Država, a svi likovi, i glavni i sporedni, na začudan način oživljavaju pred nama sa svim vrlinama i manama, uvlačeći nas u svoje mračne tajne i neskrivene radosti življenja. U "Zvijezdi mora" isprepleću se smijeh i suze, ljubav i smrt, ljubomora i zločini.

U svojoj sedmoj knjizi – ovoga puta je riječ o medusobno povezanim pripovijestima – ugledni britanski pisac Kazuo Ishiguro istražuje ideje ljubavi, glazbe i prolaznosti na različitim mjestima – Venecija, London, Hollywood itd. Kako sam podnaslov knjige navodi („pet priča o glazbi i sutonu“), glavni likovi „Nokturna“ mahom su glazbenici koje u smiraj dana progone njihove sudbine. Zvijezde ove knjige nisu, dakako, tipični „slučajevi“ – Ishigura inspiriraju posrnule pjevačke zvijezde, ulični ili kavanski svirači, pa čak i vrsni glazbenici – valjda sudbinom autsajderi, koji se bore sa svojim biografijama, emocijama i brakovima.

Kao spisatelj, Ishiguro je talentiran da o teškim temama i osjećajima piše jednostavno, lijepo i čisto s pokojom kapljicom neočekivanog humora. Stilistička savršenost njegove proze pomalo podsjeća na standarde revijalne glazbe, ili glazbe raspoloženja kako se to nekada kod nas govorilo, no iza te uglačanosti krije se virtuozna prozna suita koju će čitatelji dugo pamtiti.

Yasmina Khadra suvremeni je alžirski pisac francuskog govornog područja. U svakom slučaju, zagonetka Yasmine Khadre počinje njezinim/njegovim imenom: riječ je o ženskom pseudonimu muškarca koji se pravim imenom zove Mohammed Moulessehoul. Pedeset tri su mu godine, od toga je trideset i šest proveo u alžirskoj vojsci, od nižih do oficirskih dužnosti. Autor više od deset romana, Khadra je - od početka priznat u francuskoj sredini - međunarodni ugled stekao trilogijom romana posvećenim sukobima u arapskom svijetu.

U Bagdadskim sirenama Yasmina Khadra uvodi čitatelja u um obrazovana i inteligentna mladog Iračanina koji će nakon svjedočenja smrti nevinih i poniženja svoje obitelji od strane američkih vojnika u Drugom zaljevskom ratu radikalizirati svoje odluke i pridružiti se terorističkoj organizaciji.

Poznat i hvaljen u cijelome svijetu, Yasmina Khadra neumorno istražuje suvremenu povijest boreći se za pobjedu humanizma. Nakon Kabulskih lastavica (Afganistan) i Atentata (Izrael; Prix de libraries 2006.), "Bagdadske sirene" (Irak) treći je dio te trilogije posvećene razgovoru gluhih koji suprotstavlja Istok i Zapad - ovaj roman jasno locira uzrok tog nesporazuma u mentalitetima.

Za filozofa Simona Critchleyja važnije je kako je netko umro nego kako je živio. Aristotel se otrovao biljkom jedićem. Heraklit se ugušio u kravljoj balezi. Empedoklo se bacio u Etnu nadajući se da će tako postati bog, Nietzsche je zapao u dugotrajno stanje ludila nakon što je zagrlio konja u Torinu...

"Knjiga mrtvih filozofa" navodi živote i smrti gotovo dvjesto filozofa, od antičke Grčke do današnjih dana. Izrazito inteligentna i vrlo zabavna, ova jedinstvena kompilacija podjednako je poučan uvod u najvažnije mislioce iz prošlosti kao i istraživanje mogućnosti i smisla ljudske sreće.

Od haikua učitelja zena u kojima sami sebe ismijavaju na samrtnoj postelji do posljednjih riječi kršćanskih svetaca i suvremenih filozofa, "Knjiga mrtvih filozofa" istodobno će čitatelja zabaviti i potaknuti ga na razmišljanje.
Kao što Critchley sjajno pokazuje, pomno proučavanje onoga što su veliki mislioci rekli o smrti pokazuje se kao životvorno propitivanje smisla ljudskoga postojanja. Naučivši kako treba umrijeti, naučit ćemo kako treba živjeti.

Cambridge gotovo da se topi pod težinom neobično toplog ljeta. Za Jacksona Brodieja, bivšeg policajca s novom karijerom privatnog istražitelja, svijet se sastoji od jedne jedine računice – Izgubljeno s lijeve, Nađeno s desne strane – koju nikako da dovede u ravnotežu.
Dane mu ispunjavaju susreti s ljudima koji zahtijevaju raznorazne odgovore i objašnjenja. Ljubomorni muž sumnja na svoju ženu. Dvije sestre, usidjelice, dolaze do nevjerojatnog otkrića. Odvjetnik se zabavlja istraživanjem starog umorstva. Medicinska je sestra izgubila nećakinju, a jedna udovica mačke.

Jackson se u Cambridgeu nikad nije osjećao kao kod kuće, a tome u prilog ide i jedan propali brak. Četrdeset pet mu je godina, no osjeća se puno, puno starije. Zakoračio je u one opasne godine u kojima muškarci počinju shvaćati da će naposljetku nedvojbeno umrijeti te da nema onoga što bi mogli učiniti da to spriječe. Okružen smrću, intrigom i zlom srećom, njegov vlastiti život dolazi u prvi plan.
Roman s majstorskim zapletom, pun napetosti, sjete i osjećaja razočaranja, "Povijesti slučajeva" odvest će čitatelja na putovanje kroz svijet spisateljskog umijeća Kate Atkinson koja se ne boji zaviriti u najmračnije zakutke životnih misterija.

"Dvorac moje majke" počinje ondje gdje je stao prethodnik koji je predstavio obitelj Pagnol i njezina najznatiželjnijeg i najsenzibilnijeg člana, Marcela.
On je još kao dijete spoznao da su brda Provanse, gdje je svaki vikend i praznike provodio sa svojom obitelji, ljubav njegova života. Nakon ljetnih praznika opisanih u romanu "U slavu mog oca", obitelj se vraća u Marseilles, no Marcel još uvijek čezne za planinama, a prijateljstvo koje ondje pronalazi obilježit će njegov život za svagda. Na njegovo veliko zadovoljstvo, želja će mu se ispuniti kad se svi zajedno vrate za božićne praznike.

Uronjen u ljepotu prirode, s vjernim prijateljem uza se, Marcel će sve više zanemarivati svoju okolinu, što neće proći neopaženo…

Viktora Žmegača naša kulturna javnost poznaje ponajprije po kapitalnim knjigama, velikog opsega, zasnovanima na golemoj općekulturnoj erudiciji i znanstvenoj akribiji.

U ovoj knjizi Žmegač pokazuje i svoje drugo lice: umijeće da govori u kratkoj esejističkoj formi, često na rubu beletrističkog, autobiografskog i feljtonističkog stila. Povijesne uzore ovoj zbirci kratkih zapisa mogli bismo naći u sličnim knjigama Benjamina, Adorna i Valéryja; taj tip naizgled nepretencioznih eseja pisali su i semiotičari Barthes i Eco. Na sažet i poentiran način Žmegač gaji diskurs kojemu najbolje pristaje naziv „sintetična proza“. On prepleće različite tipove diskursa: kulturološko razmatranje, memoarsko pripovijedanje, aktualistički zapis o društvenim i kulturnim težištima suvremenog razdoblja. To je sintetička proza u tom smislu što je zasnovana na jakim kontrastima između filozofske teksture i „otkvačenih“ zapisa koji prizivlju atmosferu tramvajskih vožnji.