Čakavica, baština i dječja knjižnica


Tekst Mirjane Marović u povodu digitalizacije knjige
http://www.gkmm.hr/dogadanja/tonci-petrasov-marovic-ca-triba-govorit/


Čakavica, baština i dječja knjižnica

Kažu da u svijetu svakoga dana umire i nestaje jedan jezik, a zajedno s njim tako nestaje i glavno obilježje ljudi koji su tim jezikom govorili. Globalizacija i moderne tehnologije s jedne strane donose napredak, ali mnogo toga  uništavaju i guše. Prije svega pretvaraju naš lijepi govor u mješavinu tuđica, skraćenica i iritantnih poštapalica.

U ovakvim vremenima borba za očuvanje vlastitog jezika, dijalekta ili običaja postaje nešto puno više i važnije od puke nostalgije. Vrijedni pojedinci i grupice entuzijasta svojim upornim radom nastoje se  izboriti za zaštitu čakavskog dijalekta kao nematerijalne kulturne baštine, ističući kao svoj krajnji cilj proglašenje čakavice jezikom. Taj put će sigurno biti težak i dugotrajan, a do tada treba pokušati spasiti i zaštiti svu onu bogatu građu koja je ostala negdje u prošlosti, zaboravljena, zanemarena ili odbačena. U tom važnom i odgovornom poslu očuvanja i zaštite uspomena i literarne baštine važno mjesto zauzimaju i knjižnice, prije svega njihove zavičajne zbirke, ali isto tako i odjeli za djecu i mlade.

Briga za širenje spoznaje o značaju zavičajnog jezika i običaja potakla je Odjel za djecu i mlade GKMM na mnoge aktivnosti, pa i organizaciju stručnih skupova s tematikom očuvanja baštine.

U okviru ovogodišnjeg stručnog skupa bit će predstavljene dvije digitalizirane slikovnice koje, svaka na svoj način, predstavljaju veliki doprinos očuvanju čakavskog jezika i uspomena iz  kolektivne memorije našega grada.

Ča triba govorit TončaPetrasova Marovića, tiskana davne 1975. godine zasigurno je jedna od najboljih zbirki čakavske poezije za djecu, koja je još od samog izlaska iz tiska izazivala oduševljene i pobrala pohvalne reakcije. O vrijednosti i beskrajnoj životnosti tih pjesmica dovoljno govori i podatak da već desetljećima nema školske priredbe ili natjecanja na kojemu netko ne recitira Šporkog Roka ili Maru Krpašinku, a reakcije svih prisutnih uvijek su iste- te pjesme izazivaju spontano oduševljenje i veselje publike, a djeca naprosto uživaju govoreći ih. Ova zbirka, koja je postala i ostala simbolom dječje čakavske poezije odavno je nestala iz mnogih knjižnica i knjižara, pa inicijativa GKMM za digitalizacijom tog djela, čime će se omogućiti njegova dostupnost svima, znači veliki korak u revaloriziranju i širenju najvećih dosega naše čakavske literarne tradicije.

Knjižica Sličice iz ditinjstva Miljenka Vujanovića Meje, umirovljenog profesora i vrijednog skupljača splitskih uspomena, predstavlja nesvakidašnji pokušaj bilježenja i očuvanja priča o starim splitskim običajima, fenomenima i ljudima. Meja je na sočnoj  splitskoj čakavici starinskim krasopisom zapisivao i duhovitim crtežima ilustrirao crtice iz života generacije splitske djece koja je rasla sredinom prošlog stoljeća, a njegova prvobitna nakana da te zapise ostavi  svojim unucima prerasla je u nešto mnogo veće i vrijednije. Ta malena knjižica je je spomenar jednog vremena, podsjetnik ali i poticaj svim djedovima i bakama koji su rasli u ovom gradu na pričanje priča o nekim davnim, prohujalim vremenima.

I zapamtite: tko zaboravi prošlost, taj nema budućnosti!
Ingrid Poljanić