E-knjiga: Vrijeme koje se udaljava
Preporuke dipl. knjižničara: Čitajte e-knjigu!
"Nijedna čaša što se pije,
Nijedna trobojka što se vije,
Naša nije!" ( M.Crnjanski)
Mnogi pisci imaju pravo na autobiografiju, a neki to bogme i zaslužuju. Tako je i Mirko Kovač pred kraj života „ podlegao“ ispovjednom trendu u suvremenoj književnosti, pa, da sjećanja i uspomene, događaje kojima je svjedočio, kao i susrete sa znamenitim i manje znamenitim ljudima ne prekrije zaborav, oknjižio, sve to pobrojano i rečeno, u pozamašnom svesku svog romana- memoara „ Vrijeme koje se udaljava“. U beletrističko-publicističkoj formi tako bilježi svakodnevna događanja i susrete, vlastite uspomene koje majstorskom rukom oživljava, a nije mu strana ni mistifikacija pojedinih situacija ( mijesi, varira, uzima i oblikuje prisjećanja, pseudouspomene, fantazme - „izmišljaji“ borgesovskog modela i provenijencije).
Ako je itko i ranije taj model pripovijedanja koristio u svojim prethodnim prozama, onda je to upravo Kovač.
(Prethodna djela i čitav opus, od zabranjivanog i ocrnjenog, proskribiranog prvjenca, „ Gubilište“, do romana„ Vrata od utrobe“,“ Grad u zrcalu“….. zbirki priča, kao i esejistike:“ Elita gora od rulje“, „ Pisanje i nostalgija“….
Sve dostupno u elektroničkom obliku i poželjno za čitanje i preporuku:
„ Ako knjiga nije vrijedna da je se čita više puta,
nije vrijedna ni za jedno čitanje i preporuku!“)
Kovač nije poslušao savjet „ gospodara priče „ Andrića da ne priča o svom životu , nego je i fra Ivo, rečeni Andrić, postao jedan od protagonista ove epopeje i dobio svoju epizodu u testamentarnom romanu koji je autor pisao sve do same smrti. Roman nije dovršen do kraja.
Djetinjstvo, odlazak od kuće i školovanje, fascinacija Tinom i njegovom poezijom (Kovač znade više Ujevićevih stihova i od notornog ljubitelja Tinovih versa boksača Mate Parlova). Druženja i susreti s intimusima ( D. Kiš, B. Pekić, F. David, M. Glavurtić, L. Zafranović, pisanje scenarija za film „ Lisice“ s Krstom Papićem, opis tragične i „ misteriozne“ smrti i sahrane Branka Miljkovića, povratak Crnjanskog iz egzila,susreti i razgovori s tadašnjim disidentom Đilasom, boravci na psihijatrijskim odjelima i klinikama u cilju izvrdavanja i izbjegavanja vojnih dužnosti i tadašnjih obveza, susreti s raznim isljednicima i istražiteljima, udbašima i špijunima, boemski život ….)
Nižu se epizode ovog autobiografskog romana hibridne forme, sve do sukoba sa zloduhom povampirenog srpskog nacionalizma ( doslovno i figurativno), s pristašama Šešelja i Miloševića i preseljenja u Hrvatsku 1991., sa suprugom i slikaricom iz Imotskog Bobom Matić, u Istru i Rovinj, u novi život i hrvatski jezik, u hrvatsku književnost, gdje opet postaje (ili i dalje ostaje) nepodobani i drčan,svoj i neprilagođen, u borbi protiv malograđanskih ograničenja i uskogrudnosti „ naših“ prostora i mentaliteta, ukotvljen izvan regija i naciona. Kovačev opus bi trebao pripadati i hrvatskoj, i srpskoj, i crnogorskoj, i bosanskohercegovačkoj književnosti.
Kovač je klasik, vrstan pisac koji se negdje „ zagubio.“
Nije ničiji, poput Ive Andrića ili još recentnije, našeg najvećeg živućeg pjesnika - Petra Gudelja (preporuka za buduće e-izdanje , sic.!), još jednog Hrvata s „ beogradskom mrljom“.
Spada u one čiji su prostori i vidici širi od današnjih granica i prostora, koji se opiru banalnosti i klišejima, to nije proza „sitnog boda“ koja danas prevladava, to je konstantno miješanje faktografije i fikcije uz dijalog s tradicijom i legendarnom „ lakoćom pripovijedanja“, dokumentarističkim pripovjednim postupkom.
Dakle, čitajte sve što je Kovač napisao, on priča kako se odvajkada pričalo, njegova pripovjedna struktura je čvrsta, pa iščitavajući njegov cjelokupan opus (objavljeno i u e- formi,) možete provjeriti i vlastito stanje, starenje ili podjetinjenje, svejedno.
Branko Krolo
Sve o online upisu u knjižnicu
