120. obljetnica prve splitske telefonske centrale
Kada je prije 120 godina (6. travnja 1895) u Splitu proradila prva gradska telefonska centrala, grad je brojio oko 16.000 stanovnika i završavao težačkim kamenim kućama i pločaricama Veloga Varoša, Dobrog, Manuša i Lučca. Općina je već trinaestu godinu u rukama hrvatskih narodnjaka. Zgrada Ribarnice navršila je petu, Lučka kapetanija treću, a Općinsko kazalište tek drugu godinu. Drveno kupalište Košćina u uvali Bačvica djeluje već četvrtu sezonu. Obnovljena je kasnogotička vijećnica na Pjaci i unutrašnjost katedrale. Zvonik sv. Duje rekonstruira se od temelja, pak ga skriva divovska skela. Grad ima tri banke, Trgovačku komoru, Vinarsko društvo, Gimnaziju i Veliku realku, tri osnovne škole, više kulturnih društava. Dva hotela, više svratišta, desetak kavana i restorana te priličan broj krčmi. Gradska novina Jedinstvo izlazi dva puta tjedno. Sto i sedamdeset Splićana članovi su Matice hrvatske.
Na istočnoj strani luke uređuje se Nova obala i tek sagrađeni Pristan sv. Petra. Daleko među vinogradima i voćnjacima nazire se Crkva Gospe od Pojišana. U luci se dnevno zatekne veći broj jedrenjaka te desetak parobroda. Čak 19 redovitih pruga vezuje Split sa sjevernim i južnim Jadranom te otocima. Plavkasta plinska rasvjeta razbija noćni mrak.
U današnjem vremenu mobitela i kompjutora zanimljivo je podsjetiti na koji su način Splićani potkraj 19. stoljeća razmjenjivali poruke međusobno i s ostalim svijetom. Glavni im je posrednik bio Poštansko-telegrafski ured smješten u prizemlju kuće Pavlović na uglu Marmontove i današnje Tončićeve ulice. Iz sačuvanih novinskih podataka saznajemo da je u to vrijeme ured godišnje primao i otpremao do 50.000 brzojava, a prosljeđivao još 200.000 tranzitnih. Također je primao i otpremao 60.000 preporučenih i čak jedan miljun običnih pisama! Službenici su ujedno manipulirali sa 90.000 poštanskih paketa!
U posebnoj sobici tog poštanskog ureda 1895. – dvadeset godina nakon otkrića telefona – proradila je jednostavna induktorska telefonska centrala. Za uvođenje prve “gradske telefonske službe” – tog “naprednog izuma” kako piše Jedinstvo – dvije je godine agitirao prof. Jelić-Dražojević. Konačnu dozvolu isposlovala je Trgovačka komora, a tehničke su poslove obavili inž. Bogdanović i poštanski činovnik Savo. Centrala je u početku imala samo 33 predbrojnika, a mogli su se uspostavljati isključivo lokalni razgovori, jer međugradskih linija još nije bilo.
Jahta Miramar
Tih travanjskih dana 1895. osim prvoga telefona, pozornost Splićana plijenili su pred uskrsni koncerti u katedrali i gostovanje Milanske opere. Ipak, građane je najviše uzbudio iznenadni posjet čak triju luksuznih jahti. Najprije su 25. travnja stigle Christa i Thetis s više članova carske obitelji i bečkih političara, a sutradan rano ujutro uplovila je i prelijepa Miramar na kojoj se s Krfa vraćala carica Elizabeta (Sissi). Caricu i njenu svitu gradom je proveo arheolog don Frane Bulić. Posjetili su katedralu, stari muzej, novosagrađeno kazalište i preuređenu općinsku vijećnicu na Pjaci. Novine su zabilježile da su svi odreda bili oduševljeni gradskim znamenitostima i ljepotom okolice. JahtaMiramar je s caricom predvečer isplovila za Veneciju. Preostale dvije s nadvojvodskim parovima, knezovima, grofovima i barunima sa suprugama te pojedinim zastupnicima austrougarskog parlamenta i bečke općine produžile su boravak u Dalmaciji. Najavljujući turističku budućnost Splita, dopisnik zagrebačkog časopisa Vienac, s pravom je zapisao: “Split je najljepši i najnapredniji grad posestrime Dalmacije. Ima krasnu morsku luku i još krasniju okolicu svu zasađenu vinovom lozom i zelenom maslinom koja više sliči bašći nego težačkom polju… “
Prije 20 godina kada sam pripremao scenarij za otvorenje Dana HTP i 100. obljetnicu prvog splitskog telefona (u okviru Sajma softvera Split ’95 , održanih 12. – 15. lipnja 1995.) otkrio sam da službene dokumentacije o prošlosti splitskih poštanskih ureda zapravo nema. Nestala je u vrtlogu dvaju svjetskih ratova i slijedom izmjena vladavina. Zato sam podatke morao potražiti u periodici. Istom prilikom pozivali smo sugrađane da se jave ukoliko posjeduju stare telefonske imenike, aparate i drugu poštansku dokumentaciju. Imaoci takvih uzoraka trebali su biti nagrađeni. Do tada pronađeni najstariji “Imenik pretplatnika Splita” bio je onaj iz 1912, koji se nalazio u Kaštel Sućurcu…
Sličan poziv bilo bi dobro ponoviti i danas u ime Zavičajne zbirke Spalatine!
