Lokacija: Središnja knjižnica / virtualno događanje
ODRASLI

Pomoć psihologa petkom: Josipa Piuk, mag.psych, Gardnerovih 7 vrsta inteligencije

Projekt

Gardnerovih 7 vrsta inteligencije

Kada bi pitali roditelje što žele za svoju djecu, većina bi odgovorila da budu sretna, zadovoljna sobom, uspješna  i da vole ono što rade. U pokušaju da ostvare te želje roditelji se često trude pružiti djeci što je više moguće pažnje, ljubavi, potpore, pohvala, aktivnosti i materijalnih stvari. Međutim, osim poruka koje dobivaju od roditelja,  kod kuće, djeca su svakodnevno izložena nizu povratnih informacija o sebi u školi,  parku, od vršnjaka i  drugih odraslih. U školi su djeca izložena raznim sadržajima među kojima ima onih koji ih vesele i u kojima su uspješni, ali i onih zbog kojih možda i ne vole ići u školu. I to je u redu. Djeca se razlikuju po interesima i sposobnostima. Dok u školi  moraju prolaziti kroz aktivnosti u kojima su više ili manje uspješni, što može biti stresno i frustrirajuće za njih, mi im možemo olakšati kod kuće tako da ih ohrabrujemo, potičemo te pružamo što više prilika za sudjelovanje u aktivnostima u kojima su dobri. Na taj način pomažemo djetetu razviti pozitivnu sliku o sebi, potaknuti osjećaj postignuća  i smanjiti frustraciju zbog slabijeg uspjeha u drugim područjima. To radimo kroz svakodnevni razgovor, ali i aktivnosti kojima se dijete ili mi s njima, bavimo u slobodno vrijeme. U skladu s tim nameće se pitanje kako prepoznati pravu aktivnost za dijete?

Prije svega treba uzeti u obzir sposobnosti i interese djeteta. Primjerice za dijete izrazito razvijene sklonosti prema sportu, koje ne pokazuje interes za školu, biti će jako korisno poticanje u sportskoj aktivnosti koja ga zanima i u kojoj je dobar. Na taj način će dobiti odobrenje da se bavi aktivnošću koju voli, neće stvoriti sliku o sebi kao o neuspješnom učeniku, već kao o uspješnom sportašu. Važno je naglasiti da su interesi   i sposobnosti obično povezane na način da djeca pokazuju veći interes i motivaciju u područjima u kojima su uspješna te u kojima dobivaju pozitivne povratne informacije. Zbog toga su ustrajnija u njima (što je preventivni faktor od nepoželjnih ponašanja), ali  u konačnici imaju pozitivniju sliku i zadovoljnija su sobom. 

                                                                                  

Da bi ih lakše prepoznali, upoznati ćemo se s pojmom i vrstama sposobnosti. Sposobnosti su skup osobina koje nam omogućuju uspjeh u određenoj aktivnosti. Sposobnosti mogu biti: senzorne, motoričke, fizičke i psihičke. Senzorne sposobnosti uključuju oštar vid, dobar sluh, dobar njuh, razlikovanje boja i sl., motoričke sposobnosti podrazumijevaju brzinu, spretnost, koordinaciju pokreta, fizičke se sposobnosti odražavaju snagom i izdržljivošću, dok se psihičke sposobnosti manifestiraju sposobnošću usredotočenja, pamćenja te inteligencijom. Dok razvijenost sposobnosti iz prve tri kategorije lako prepoznati zahvaljujući informacijama iz svakodnevnog života (primjerice na liječničkom pregledu provjeravamo vid i sluh, za ručkom njuh i okus, kroz igru brzinu, spretnost, snagu i izdržljivost, psihičke je sposobnosti malo teže prepoznati. Stoga ćemo se detaljnije upoznati s ovom vrstom sposobnosti. Naime, nam je važno prepoznati koje su vrste inteligencije najviše izražene kod pojedinog djeteta kako bi prepoznali od kojih će aktivnosti dijete najviše profitirati. Howard Gardner je prepoznao 7 različitih vrsta inteligencije kod ljudi. Upoznati ćemo se sa svakom od njih.

1. Logičko-matematička inteligencija

Ovaj oblik inteligencije najizraženiji je (kao što naziv kaže) u predmetima poput matematike te u prirodnim znanostima kao što su kemija, biologija, fizika. Uključuje uporabu i prosudbu apstraktnih odnosa, organiziranje stvari u određeni poredak,  brzo shvaća matematičkih pojmova, baratanje  količinama i sl. Da dijete ima razvijen ovaj oblik inteligencije prepoznati ćemo ako mu dobro ide računanje, voli mozgalice i računala. Također, ovaj je oblik inteligencije izražen kod djece koju zanima znanost, znanstvene činjenice i istraživanje. Uključivanje djeteta u aktivnosti koje zahtijevaju rješavanje problemskih zadataka (sudoku, šah, zagonetke, mozgalice,  rješavanje logičkih zadataka), računanje te omogućavanje  istraživanja (što će se dogoditi ako…) i prezentacija znanstvenih informacija (enciklopedije, dokumentarci) ovoj će djeci biti najugodnije i najzanimljivije.

2. Lingvističko-verbalna inteligencija

Djeca s visokom lingvističko-verbalnom inteligencijom uživaju u čitanju, pisanju, govoru, ali i slušanju. Da dijete ima razvijen ovaj oblik inteligencije znat ćemo ukoliko voli čitati/slušati kada mu se čitaju knjige, dobro pamti i koristi pročitane informacije, dobro mu ide pisanje, imamo širok vokabular i s lakoćom i lijepo prepričava događaje. Navedena je inteligencija potrebna u društvenim predmetima poput jezika i povijesti, a njezino poticanje i izražavanje  možemo ostvariti igrama s riječima, čitanjem (ako je dijete malo), poticanjem na čitanje (kod starije djece), poticanjem na pisanje priča i pjesmica, pohađanjem stranog jezika.

3. Vizualno-prostorna (spacijalna) inteligencija

Obuhvaća sposobnost uočavanja vizualnih i prostornih odnosa te mogućnost njihove preobrazbe i oblikovanja bez da je objekt fizički prisutan (mi ga zamišljamo).  Ona ne ovisi o vizualnim podražajima (dokaz je što slijepci imaju u glavi predodžbu tj. „mapu“ svog doma). Razvijenost ove vrste inteligencije podrazumijeva da dijete s lakoćom nacrta što god vidi te bez problema može “u glavi” rotirati složene likove. U školi ova djeca preferiraju  geometriju. Da dijete ima razvijenu vizualno-prostornu inteligenciju možemo prepoznati i po tome koliko se lako orijentira u prostoru i okolini, ako može zamisliti kako bi izgledao prostor iz „ptičje perspektive“  i sl. Djecu s razvijenim ovim oblikom inteligencije zainteresirati ćemo čitanjem knjiga s puno ilustracija, slaganjem slagalica, igranjem igrica kao što je tetris, rješavanjem labirinta, kroz likovno izražavanje (crtanje, slikanje, izrađivanje kolaža, plastelina…) i korištenjem različitih nijansi boja.

4. Tjelesno-kinestetička inteligencija

Uključuje kontrolu finih i složenih motoričkih pokreta i sposobnost baratanja različitim predmetima (oblikovanje premeta, upotreba tijela u rješavanju problema i sl.). Dijete koje ima izraženu ovu inteligenciju vješto rukuje  i izrađuje razne predmete, skladno i s lakoćom pokreće tijelo te je uspješno u tjelesnim zadacima. Ova djeca vole provoditi vrijeme na otvorenom, baviti se nekakvom fizičkom aktivnošću, teško im je mirno sjediti, vole izrađivati stvari i imaju dobru koordinaciju pokreta. U slučaju da vam dijete pokazuje visoku razinu tjelesno-kinestetičke inteligencije dobro ga je potaknuti na bavljenje sportovima (npr. plesom, gimnastikom, košarkom…), omogućiti mu izrađivanje i fizičku manipulaciju predmetima (izrada nakita, raznih predmeta, oblikovanje plastelina, oblikovanje i

5. Glazbena inteligencija

Omogućuje ljudima stvaranje, prenošenje i razumijevanje značenja zvukova. Dijete koje ima izraženu ovu vrstu inteligencije može otkriti ritam, obrazac, tempo i boju u stvarima koje ih naizgled nemaju (npr. u pjesmi ptica).  Ova djeca mogu prepoznati pogrešnu notu, uživaju slušati glazbu, često pjevuše i lupkaju  u ritmu dok nešto rade, lako pamte melodiju,  lijepo sviraju i pjevaju.  Djeci izražene glazbene inteligencije treba omogućiti potporu u razvoju iste (poticaj za sviranje i educiranje iz određenog glazbenog instrumenta/pjevanja).

                                                                               

Interpersonalna inteligencija podrazumijeva da lako razumijemo druge ljude, njihove osjećaje, raspoloženja i namjere. Djeca s razvijenim ovim oblikom inteligencije obično su prirodni vođe i omiljeni je među ljudima.  Vješto posreduju u međuljudskim sukobima jer su u stanju vidjeti situaciju očima obiju strana.  Da dijete ima razvijenu interpersonalnu inteligenciju znati ćemo ukoliko voli grupne sportove i igre, uživa provoditi vrijeme u društvu, prenositi svoje znanje, može s lakoćom preuzeti vodstvo i voditi grupu kada je potrebno.  Navedena inteligencija omogućuje obavljanje društvenoorijentiranih aktivnosti, humanitarnog rada i sl. Ovoj je djeci korisno omogućiti društvene igre (Monopoly, čovječe ne ljuti se i sl., pohađanje timskih sportova i sl.).

7. Intrapersonalna inteligencija

Intrapersonalna inteligencija omogućuje vrlo dobro poznaje samog sebe. Dijete s izraženom navedenom vrstom inteligencije svjesno je svojih ideja, stavova, motivacije, osjećaja i snova. Uporno je u svojim aktivnostima kojima se voli baviti. Navedena je inteligencija potrebna za izgradnju vlastitog misaonog modela, na temelju njega može donositi kvalitetne odluke o vlastitom životu. Djeca izražene intrapersonalne inteligencije vole provoditi vrijeme sami, vole biti neovisni, više vole mirnija mjesta nego gužve, dobro se nose s neuspjehom. Od aktivnosti obično vole voditi dnevnik i u samoći razmišljati o stvarima iz života. Nerijetko imaju hobi za koji drugi ne znaju.


                                                     

Važno je naglasiti da vrijeme koje dijete ima na raspolaganju trebalo bi biti ispunjeno strukturiranim aktivnostima tj. aktivnostima koje su organizirane i vođene od strane odrasle osobe (npr. sport, umjetniče aktivnosti), ali i nestrukturiranim aktivnostima (druženje, odmaranje, gledanje televizora).

Stoga je važno da dijete provodi strukturirano vrijeme u aktivnostima u kojima najviše uživa i koje potiču njegov razvoj i interese, a da pritom ima i dovoljno vremena za druženje i odmaranje.

Josipa Piuk, mag.psych.