PETAK, 7. STUDENOG 2014.
Dama iz Šangaja (The Lady from Shanghai, 1948), igrani, boja, 87 min

Redatelj i scenarist: Orson Welles (scenarij temeljen na romanu Sherwooda Kinga If I Die Before I Wake)
Uloge: Orson Welles, Rita Hayworth, Everett Sloane, Glenn Anders

Kratki sadržaj: Irski mornar Michael O Hara spašava od lopova u Central parku prelijepu gospođu Elsu Bannister. Nakon toga, pridružuje se njoj i hendikepiranom mužu Arthuru na obiteljskoj jahti. No, uskoro biva umiješan u ubojstvo…

Film noir odlične atmosfere u kojem Orson Welles potpisuje režiju, scenarij, produkciju i glavnu ulogu. Orson Welles američki redatelj, glumac, scenarist i producent je rođen 6.svibnja 1915. u Kenoshi, a umro je 10. listopada.1985. u Hollywoodu.
“Nisam ogorčen na Hollwood zbog sebe nego zbog odnosa prema Griffithu, Von Sternbergu, Von Stroheimu, Buster Keatonu i stotinama drugih.”
O. Welles

Djelujući uglavnom na marginama dominantne američke (hollywoodske) produkcije, slično i svjetske realiziravši svega 12 filmova u više od 35 godina stalno ambicioznih nastojanja, Welles je već prvijencem osigurao dugotrajnu nazočnost u zbivanjima i razvitku svjetskog filma. Njegovi filmovi – prije svega djelo “vunderkinda” Građanin Kane, ostvarenje koje mu je namrlo tegotni zahtjev i kriterij održavanja vrhunske reputacije – znače sponu između vizualne ekspresivnosti nijemog filma i one, sazrijevajuće, zvučnoga, u kojoj je pokazao teško dostižnu inventivnost (zbog čega pripada kategoriji novotara poput D.W. Griffitha i S. M. Ejzenštejna). Tretmanom zvuka, složenom strukturom, a osobito perspektivizacijom, u filmovima s očitovanom sviješću o samom stvaralačkom postupku, Welles je začetnik filmskog modernizma, a – temama težnje za vlašću, stvaranja mnijenja, uloge medija, otuđenosti, kao i motivom dvojnosti pojavnoga i njegove biti – ujedno i prethodnik tematike budućeg filma – sve utjecaji diskretni ili zakašnjeli, jer ga je teško imitirati (i zbog same njegove pojave u vlastitim filmovima) i jer je Građanin Kane nastao u toku rata, kada ga se u mnogim filmskim središtima nije moglo vidjeti i kad nije bilo većeg interesa za istraživanja filmske forme.
Kulturalno, Wellesovi filmovi predstavljaju sponu između filma Evrope (sklonog stilizaciji, eksperimentu, autorskoj nesamozatajnosti, izražavanju autorskog subjektiviteta) i Amerike (fabularnoga, sklonog apsolutnoj identifikaciji s glavnim likom i “skivenosti” redateljeva postupka). Unutar SAD predstavlja, pak, završetak melankokoličnog romantizma i individualizma “izgubljene generacije”, te jednu od faza rasta nacionalne autokritičnosti i gubljenja optimizma pionirskih razdoblja. Godine 1975. dobio je nagradu za životno djelo Američkog filmskog instituta.

(dr. Ante Peterlić, Filmska enciklopedija JLZ Miroslav Krleža, Zagreb 1990.)