UTORAK, 11. STUDENOG 2014.

Djetinjstvo, kao i cijelo moje odrastanje, bili su neka vrsta borbe, utrke sa životom, i silna želja za dokazivanjem sebi, roditeljima i svima ostalima da se sve može ako se hoće. Osnovnu školu, gimnaziju i skoro završen ekonomski fakultet pohađala sam u Splitu, da bi se potom, ludo zaljubljena, udala za prekrasnog muškarca, danas mog supruga, i potpuno predala odgoju petero iznimne djece.
Nakon svih zgoda i nezgoda tog razdoblja života, začinjenog bolešću roditelja, ratom, koji je na moju obitelj ostavio poseban pečat, i starom željom za slikanjem, upisujem i završavam likovnu akademiju. Htjedoh se napokon povući, slikati i odmarati uživajući u svojoj obitelji, ali ne ide to tako.
Život i sudbina imaju svoje planove koje je nemoguće mijenjati…
Danas sa suprugom tiho živim u Tugarima, rodnom mjestu mog oca, i uživam u svom ružičnjaku odgajajući svojih devetero unučadi daleko od javnosti.

Jagoda Kecman