Mjesto pod suncem (1951, 122 min), edukativna projekcija filma

Petak, 19. listopada 2018. u 17:30, dvorana 3 Središnje knjižnice

Mjesto pod suncem (A Place in the Sun, 1951), SAD, c/b, 122 min, Paramount
Redatelj: George Stevens
Scenarij: Michael Wilson, Harry Brown, prema romanu Američka tragedija Theodorea Dreisera i kazališnoj adaptaciji Patricka Kearneya
Direktor fotografije: William C. Mellor
Glazba: Franz Waxman
Scenografija: Hans Dreier, Walter Tyler
Uloge: Montgomery Clift (George Eastman), Shelley Winters (Alice Tripp), Elizabeth Taylor (Angela Vickers), Herbert Heyes (Charles Eastman), Raymond Burr (tužilac Marlowe), Anne Revere (Gergeova majka Hannah), Fred Clark (Bellows), Shepherd Strudwick (Anthony Vickers), Keefe Brasselle (Earl Eastman), Frieda Inescort (gospođa Vickers), Ted de Corsia (sudac).

George Eastman, mladić iz siromašne provincijske puritanske obitelji, dobiva zaposlenje kod bogata daljeg rođaka industrijalca. Društveni autsajder, vrlo usamljen, stupa u ljubavnu vezu s dobrodušnom kolegicom s posla Alice, no istodobno upoznaje vlasnikovu kći, privlačnu Angelu. Među njima se razvije ljubav koju njezina obitelj prihvaća blagonaklono, ali trudna Alice očekuje da se George oženi njome. Stoga se on nađe pred izborom između odgovornosti i ljubavi i bogatstva. Odlučuje ukloniti Alice.

Ekranizacija romana Theodora Dreisera, čiju je prvu adaptaciju za boravka u SAD-u pripremao S. M. Ejzenštejn, ali je tvrtka Paramount odbila scenarij dok je adaptacija J. von Sternberga (1931) završila sudskim procesom jer je pisac smatrao da je njegov tekst iznevjeren. Stevens se stoga odlučio na kompromisniji pristup – promijenivši naslov i imena likova te osuvremenivši radnju. Međutim, bitnija promjena bila je u prenošenju problemskog naglaska djela sa socijalne tematike na dramu junakove svijesti, s društvene analize na ljubavne elemente priče, a zbog posljednjega pojačani su melodramski aspekti djela. Ipak, film je jedno od vrhunskih holivudskih ostvarenja s početka 1950-ih, hvalio ga je i Charlie Chaplin, socijalna nota predloška nije iščezla, a impresionirao je i sugestivnom fotografijom, kadriranjem i nekim antologijskim scenama – rada na tekućoj vrpci, zaljubljivanja Georgea i Angele, prizora na jezeru kada se George koleba u svojoj ubilačkoj nakani, a u kojima se rabe izvanredno izvedena pretapanja. Nominiran za 9 Oscara, film je dobio šest – za režiju, scenarij, crno-bijelu fotografiju i kostimografiju (Edith Head), glazbu i montažu (William Hornbeck).

A. Peterlić

(izvor: Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža)