Povodom 65. godišnjice osnutka dječjih odjela GKMM Split: Promocija knjige za djecu Zvjezdane Čagalj, Znaš, volim te

Povodom 65. godišnjice osnutka  dječjih odjela GKMM Split: Promocija knjige za djecu Zvjezdane Čagalj, Znaš, volim te

Zvjezdana Čagalj, Znaš, volim te, Split: Naklada Bošković, 2020.: https://issuu.com/gkmm/docs/zvjezdana__agalj
Ilustratorica: Barbara Borozan

ZNAŠ, VOLIM TE
POKLADE
Sve je neka zbrčka,
Neka vragolija,
Nema veze,
Dobro je,
Igrat ću se i ja!

Ova dva stiha iz pjesme Poklade najbolje zrcale moje čitanje najnovije dječje knjige Zvjezdane Čagalj. Inače, najviše sam sebe i dječje duše našao u pjesmama: Obitelj, Brojalica, Zezalica,Tvrdoglavac,
Klas, Što se sve slaže, Vjeverice, Zbrajalica, Tobogan za more, Noć, Mir, Nenasilje, Tuga, Crtanje, Izvoli, kažem, Molim, Oprosti, kažem, Pozdrav…
Srdačni pozdrav pjesnikinji, slikarici i najmanjim čitateljima kojima će ova knjiga dobro doći u igri/ nema veze, dobro je, igrat ću se i ja.

(Enes Kišević)

Biografija  Zvjezdane Čagalj:

Rođena je u Splitu, gdje je završila Filozofski fakultet te stekla zvanje nastavnik predškolskog odgoja. Radila je kao odgojiteljica savjetnica u dječjem vrtiću Radost, područni objekt Šareni svijet u Splitu. Trenutno obnaša dužnost ravnateljice Dječjeg vrtića Jelsa na otoku Hvaru. Uvijek je tražila i birala svoj put i najčešće ga je i  pronalazila te tako kreirala svoj životopis požrtvovnim radom, ali i prepoznatljivošću i jakom osobnošću, što joj donosi niz pohvala, priznanja, nagrada. Jedna od najznačajnijih je državna nagrada Ivan Filipović za predškolski odgoj te nagrada Grada Splita za zaslužnog građanina, također za predškolski odgoj. U neprekidnom radu na sebi, doškolovala se te stekla zvanje profesor predškolskog odgoja, a zatim krenula na doktorski studij. Njezin književni opus broji sedamnaest naslova za djecu i  odrasle. Piše na štokavskom i čakavskom jeziku. Dobitnica je prve nagrade za čakavsku poeziju u Mariji Bistrici, a pjesma Dah mora ušla je u tisuću najljepših pjesama svijeta na natječaju Erato. Pjesme joj se nalaze u čitankama za osnovnu školu. Važnost kulturnog djelovanja vidi na svim razinama predstavljanja umjetnosti i organizacijama raznih kulturnih događanja. Oplemenjuje svoje Slime, maleno mjesto iz koga potječe, kao i veliki Josip Pupačić, u sklopu kulturnog ljeta svojom autorskom večeri već šestu godinu. Njezin moto je: Štovanje umjetnosti = harmonija Zemlje (Art Respect Harmony Earth, ARHE, kako je nazvala i svoju udrugu ) te smatra da svaka umjetnost može dati puno u jednoj dimenziji, ali simbioza umjetnosti zaokružuje užitak svih čula,  a ona ih  vrlo vješto spaja dramskom pričom uz smaragdnu rijeku Cetinu. Bitan dio cijelog pedagoškog i umjetničkog miljea, istkanog u njezinoj duši, Zvjezdana   vidi u radu s djecom i kroz važnost „dojenja“ djece i mladih lijepom riječi i mirisima koji nose toplinu i ljubav prema životu i svemu živućemu . Bosonogi hod kroz trnje donio joj je snagu duha i ponos postojanja zbog tolikih generacija kojima je imala priliku cijediti sokove radosti u najosjetljivijem razdoblju življenja, u djetinjstvu. Knjiga  Znaš, volim te posvećena je tom dijelu njezinog rada, onima s kojima je i za koje je živjela dušom i srcem, ali s posebnom posvetom unucima Marku i Karlu koji su „poseban začin“ njezinu življenju. Naslov je takav upravo iz želje da svi oni koji požele nekome pokloniti toliko ljubavi da im se čini kako ne postoje riječi koje bi bile dostojne te količine emocija, poklone knjigu čiji naslov kaže sve: Znaš, volim te!!!

Utjecaj djece na mene je velik. Od njih doista dobijete stostruko. Ako im poklonite pažnju, dobit će te milion zagrljaja, trenutaka koji vam klize niz kičmu u divnom osjećaju pripadnosti. Poezija za djecu je, po meni, najteži izbor za odraslog čovjeka. Nije lako pisati tako da sve kažeš jednostavno, pitko, razumljivo, a opet da nije infantilno ili previše filozofski, da te razumiju i prepoznaju ono što im šalješ, da te vole i rado slušaju, čitaju, traže još. Meni se to stalno događalo pa je logično da nisam smjela iznevjeriti. Poticaje sam dobila baš od njih. Oni su mi vratili sve igre, smijeh, toplinu, inspirirajući me. Moja energija su rezultati koje svakodnevno vidim i proživljavam u okruženju u kojemu radim i živim, one velike znatiželjne dječje oči, ruke koje se pruže prema tebi, ničim izazvane, ljudi koji poštuju vrijednosti i daju im mjesto u kutku svojih znatiželja, to je moja energija i moja, naizgled, lakoća. Rad s djecom je doista moj poziv i to nije parola, nego snažna simbioza svega čemu želim dati i iz čega crpim smisao življenja.
(ulomak iz intervjua s autoricom)