Splitska katedrala, video izložba Odjela Bol-Plokite

SPLITSKA KATEDRALA

Među europskim katedralama splitska za sjedište ima najstariju građevinu – mauzolej rimskog cara Dioklecijana. U njoj, na kraju drugog milenija, povijest izmiruje pogansku antičku, kršćansku srednjovjekovnu i modernu baštinu. Mauzolej cara-progonitelja kršćana postaje sredinom 7. stoljeća katedralom u kojoj su na počasnim
mjestima postavljeni oltari s relikvijama Svetog Dujma i Svetog Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu.

Katedralna i župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je mauzolej cara Dioklecijana koji je prvi splitski nadbiskup Ivan Ravenjanin oko 650. godine pretvorio u katerdralu. Drži se da je građevina nastala od
295. do 305. godine. Nakon pretvaranja mauzoleja u crkvu u nju su prenesene iz Solina kosti prvog solinskog biskupa, mučenika sv. Dujma, pa se uslijed pobožnosti prema sv. Dujmu i nazočnosti njegovih relikvija katedrala često spominje pod njegovim imenom. Katedrala ima tlocrt osmerokuta, a ispod njezina poda nalazi se kripta, koja je u srednjem vijeku posvećena sv. Luciji, djevici i mučenici. U njoj se nalazi oltar od klesanog kamena bez ikakvih ukrasa. Car Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću piše da je u nju Dioklecijan zatvarao
kršćane i mučio ih. Katedrala je tijekom vremena popunjavana sadržajima velike umjetničke vrijednosti. Izrezbarene vratnice su remek djelo domaćeg majstora Andrije Buvine, postavljene 1214. godine.
Na svakoj vratnici nalazi se po 14 kaseta na kojima je prikazan život Isusov. Šesterostrana propovjedaonica romaničkog stila nastala je u 13. stoljeću. U lijevoj niši katedrale nalazi se barokni oltar sv. Dujma, rad je mletačkog kipara Morlaitera. Do njega je oltar sv. Staša (Anastazija) solinskog mučenika, izrađen je 1448. godine od glasovitog hrvatskog graditelja Jurja Matejeva iz Zadra, poznatog kao Juraj Dalmatinac. Glavni oltar podignut je između 1685. i 1689. godine. Iza glavnog oltara probijen je zid oktogona i podignut je katedralni kor za nadbiskupa Marka Antuna de Dominisa početkom 17. stoljeća, u koji su premještena korska sjedala iz 13. stoljeća, koja su prije bila ispred glavnog oltara. Između glavnog oltara i južnih vrata bio je oltar sv. Dujma s njegovim kostima, koje su 1770. godine prenesene u današnji oltar.

Ispred ulaza u katedralu diže se vitki zvonik s pet katova. Građen je od 13. do 16. stoljeća u romanici. Zvonik je od 1890. do 1908. iz temelja restauriran uz više izmjena izvornog izgleda. Visok je 57 metara, vanjska visina mauzoleja je 24, a unutrašnji promjer oktogona iznosi 13,33 metra. Splitskoj katedrali kao građevini pripada čast najstarije katedrale na svijetu.